IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  U svom zadnjem priopćenju za javnost HNS BiH je „najoštrije osudio nerealne, maksimalističke zahtjeve svih onih političkih aktera zbog kojih je otežano usuglašavanje nacrta zakonskih rješenja“. To, smatraju u HNS BiH, „ima za posljedicu da još uvijek nisu usvojeni reformski zakoni potrebni za otvaranje pregovora sa EU“. Dobro, ali kako to izgleda u realnosti? Izvan vrlo uskih okvira ovakvih političkih pamfleta, koji se uporno i dosljedno recikliraju? Za početak...nimalo minimalistički! Ukoliko je bilo ko u FBiH imao ili još ima nekakve...nazovimo ih „maksimalističke ciljeve“ po principu otvorene ucjene (uzmi ili ostavi!), te blokade formiranja vlasti (cijeli jedan mandat!?) - onda je to bio - upravo HNS BiH!  

  Zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS BiH) su poput nekog poznatog, ali odavno bajatog filmskog serijala. Uporno se snimaju nastavci, iako se ništa suštinski novo ne događa. Stari likovi i novi – stari zapleti.   HNS se sastane svako malo u Mostaru i to ne da bi se raspravljalo ili debatiralo o nekoj novoj strategiji, već da bi se sve do sada - javno i ritualno – samo potvrdilo. Sve se zna danima ili čak mjesecima unaprijed! Nema tu mjesta nikakvim iznenađenjima. Kako ono glasi slogan? „Dosljedno i ustrajno“! Radi se o sve samim općim mjestima , već toliko puta ispričane politike, samo što se sadržaj povremeno lagano „frizira“ uz par novih fraza primjerenih datom političkom trenutku. I na vrhu sve ostaje dosadnjikavo - isto. Dragan Čović je i dalje alfa i omega - početak i kraj i to kao jedini kandidat za šefa, a i najnovija Deklaracija je „već ispričana priča“.

  Plan HDZ BIH, odnosno HNS-a je vrlo jednostavan – izbaciti SDA „iz igre“ oko formiranje nove vlasti. Prvo u FBiH, te onda i na državnom nivou. Posljedica je to dugotrajno loših odnosa nekada dvije vrlo bliske stranke, koje se, zapravo, nikada nisu voljele , ali su znale jako lijepo sarađavati . Na obostranu korist. Vrijeme sklada u odnosima HDZ BiH i SDA sada je samo davna prošlost , koje se Dragan Čović, želi otarasiti. Prije svega, zbog svoje male osvete SDA , zbog nepostizanja dogovora oko izmjena Izbornog zakona BiH (po diktatu HDZ), ali i zbog krajnje pragmatičnog razloga lakšeg upravljanja „bošnjačkom opozicijom“, nego partnerskom jakom strankom. HDZ BiH je savim komotnoj poziciji da može postavljati bilo kakve (pred)uslove, jer nema prave političke konkurencije (osim još radikalnijih opcija), a na ruku mu itekako idu i zadnje odluke Visokog predstavnika.

  Iz entiteta RS stižu, gotovo pa panične, izjave najviših zvaničnika. Željka Cvijanović je zadužena da dehumanizaciju opozicije – Dodik za globalna pitanja na nivou BiH i regiona. Još „drži volan“ ... Lider SNSD-a tako poziva „političare u Federaciji BiH“ da se, eto - “ne miješaju u politički život Republike Srpske”!? Pri tome ne propušta još jednom naglasiti da “Christian Schmidt kao osoba bez legitimiteta ne može donositi legitimne odluke”. Kome to Dodik iz Banja Luke šalje ovakve „šifrovene poruke“? Sada već famoznom „političkom Sarajevu“ ili možda nekome drugom?

  Gdje to nestao lider HDZ BiH, HNS BiH i „svega ostalog“ – Dragan Čović? Do prije nekog vremena, Čović je doslovce „iskakao iz svake paštete“ jurcajući okolo po BiH, regionu – Evropi i Izraelu, ponavljajući svoje dobro poznate teze o „legitimnom predstavljanju“ i ostale „najveće hitove“. Imao pozornice i podršku. Otvorenu ili zamiskarnu. I onda naglo usporavanje i zasutavljanje, te strateško povlačenje na „rezervne položaje“. U HDZ BiH to vole nazvati „klauzurom“ . Čović naravno nije otišao nigdje daleko, a još manje predao svoju neupitnu vlast, već se samo vrlo organizirano (u nezgodnom momentu) sklonio i u prvi plan isturio svoje dobro uhodane igrače „zadatka“ i od povjerenja. U trku za Predsjedništvo je „uletjela“ uvijek pouzdana Borjana Krišto bez nekih velikih objašanjavanja, zbog čega je ona opet u sedlu i zašto je Čović morao „sići sa konja“.  

  Radi se o vrlo dobro uhodanoj i razrađenoj matrici političkog djelovanja...prvo „šef“ najavi nešto čega se moraju držati „svi bez iznimke“, onda se jave „partenri“, koji to promtno podrže , pa se onda na to nalijepe zvaničnici i stranački prvaci, koji – a šta drugo – nego ponove riječi „šefa“. A on je obećao da će poslati "jasnu poruku". I eto ga...još jedno zasjedanje (NVO) HNS BiH je odrađeno...ovoga puta, čak „iza zatvorenih vrata“. Valjda da se pojača „dramatika očekivanja“ javnosti. Čim je nešto „iza zatvorebnih vrata“, mora da je vrlo ozbiljno – tako nekako rezonira ovdašnja izmanipulirana javnost, a planiraju organizatori. Da li je zaista tako? Da li je vanredno zasjedanje HNS-a zaista bilo toliko važno da se moralo sakriti iza zaključanih vrata ili je pak sve ostalo samo na nivou planirane percepcije i dramaturgije? Kako to obično biva, tamo gdje nema ozbiljne političke dinamike oličene u zdravim sukobima mišljenja, sve ono najvažnije se saznalo - daleko p...

  Najbolji dokaz kako funkcionira koalicija SNSD-HDZ (HNS) BiH u stvarnosti političkog života naše zemlje su povremene izjave i saopćenja Bože Ljubića, koji se u javnosti tituliše kao „predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH“. Ljubić je strateški izabran da bude glasnogovornik ove koalicije sa strane HDZ (HNS) BiH, jer je relativno poznata politička pojava u BiH, te Hrvatskoj (bio član Sabora RH), ali i zbog toga da se otvori prostor za Dragana Čovića, ako zatreba neki uzmak od onoga što je rečeno. Ljubić je tako najbolji indikator onoga što se ZAISTA događa unutar HDZ BiH, bez obzira na to šta se u nekim drugim prilikama javnosti saopštava ili izjavljuje. 

  Kako se pali ta čuvena „stranačka mašinerija“? Ko to i kako „pritisne dugme“ da zabrekće dobro uštimana mašinerija projektovana na način da radi samo ono za šta ju je projektovao glavni dizajner ? Odgovore na ova pitanja mogli smo dobiti na Saboru HNS BiH proteklog vikenda u Mostaru, gdje se sve odvijalo po dobro pripremanom, uhodanom i realiziranom scenariju. Scena se postavila, pokačile zastave i led ekrani...ekipa se skupila i „šef“ je samo pritisnuo dugme na daljinskom. Jedino istupanje od zadatog „algoritma“ dogodilo se u slučaju Slavena Raguža iz HRS-a, čiji je istup bio oštar prema Draganu Čoviću i HDZ BiH. Budi li se to alternativa ili neka nova politika? Ništa od toga. Raguž „mezi“ Čovića iz posve drugačijih razloga, od onih koji bi se - onako na prvu, mogli očekivati. 

Dragan Čović i HDZ BiH, već odavno nemaju pravu političku oporbu u BiH. Taj neugodan posao je odavno završen, formiranjem Hrvatskog narodnog sabara HNS BiH, koji je postao svojevrsni oporbeni rezervat sa strago ograničenom teritorijom djelovanja i pod potpunim nadzorom. „Zatvor“ bez rešetaka i stražara, ali sa jasno ocrtanim granicama u glavama onih, zbog kojih je taj rezervat i napravljen. Ali neće to još dugo potrajati...čini se...

  Predsjednik HDZ BiH, Dragan Čović je jedan najdugovoječnijih i najutjecajnijih nacionalnih lidera u BiH i regionu, iako njegov put do nacionalnog političkog trona nije bio tako lagan kako se nekome to može učiniti. S početka devedesetih godina prošlog stoljeća, Čović je bio mladi i perspektivni kadar, dobrog obrazovanja, ali se nekima, koji su se tada pitali o najvažnijim stvarima nije ideološki dopadao. 

  Premijer ZHK, Zdenko Ćosić, našao se ovih dana u velikoj nevjerici... Šta je razlog takvog Ćosićevog stanja zbog koga je, kako kaže i sam „bio zatečen onim što je objavljeno“. A da je čudno – jeste, itekako. Naime, objavljeno je da je „neko“ u ZHK štampao zvanične isprave – diplome i svjedodžbe sa logom Hrvatskog narodnog sabora BiH!?