Najbolji dokaz kako funkcionira koalicija SNSD-HDZ (HNS) BiH u stvarnosti političkog života naše zemlje su povremene izjave i saopćenja Bože Ljubića, koji se u javnosti tituliše kao „predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH“.
Ljubić je strateški izabran da bude glasnogovornik ove koalicije sa strane HDZ (HNS) BiH, jer je relativno poznata politička pojava u BiH, te Hrvatskoj (bio član Sabora RH), ali i zbog toga da se otvori prostor za Dragana Čovića, ako zatreba neki uzmak od onoga što je rečeno.
Ljubić je tako najbolji indikator onoga što se ZAISTA događa unutar HDZ BiH, bez obzira na to šta se u nekim drugim prilikama javnosti saopštava ili izjavljuje.
Uglavnom stvari
stoje ovako....prema Ljubiću...za mnoge
probleme u BiH kriv je „probošnjački
blok“, koji – tvrdi Ljubić, smatra da
su samo oni ‘pro’ BiH, a da su stranke iz RS-a i HNS BiH ‘contra’ BiH” - piše Ljubić probranim "strancima".
Dakle, Ljubićeva je logika da je puno veći problem u onima koji se deklaratorno zalažu za funkcionalniju BiH, od onih koji na dnevnoj osnovi prijete secesijom ili ispalujuju desetine ultimatuma, samo sa jednim ciljem; da se BiH prikaže „nemogućom državom“!?
Očito je da se radi o dvostrukim standardima, koje Ljubić podastire, čak i bez pokušaja da se prikrije očigledna usaglašanost Banja Luke i dijela Mostara oko budućnosti BiH.
Taktike su ponešto drugačije, ali je cilj - uglavnom isti.
Dodik bi (da može) odmah razbio BiH, ali bi prihvatio i dalje komadanje državno-pravnog bića BiH, kao neku međufazu do secesije (federalizacija BiH plus “izvorni Dayton“), dok HNS i HDZ BiH, baš u tom procesu vide svoju šansu za reanimaciju Herceg-Bosne, kao „ideala“ kome se, prema tvrdanja iz HDZ BiH teži.
Neprijatelj moga neprijateljea je moj prijatelj – stara je teza, koju Ljubić vrlo vješto demonstrira i uzgaja, praveći se da vodi neku navodnu ekskluzivno hrvatsku politiku, iako trag ovakvih ideja nesumnjivo vodi, ponajprije prema - Banja Luci i Beogradu!
Zapravo, HNS BiH je u cijeloj ovoj priči samo nekakvo pomoćno orudže ideje „srpskog sveta“, kojim se unosi dodatna smutnja u BiH i koji savršeno služi kao alat za uređivanje odnosa u FBiH i discipliniranje probosanskih i bošnjačkih političkih opcija...kada zatreba.
Dodik, ali i Vučić, naime, godinama Čoviću i ostalima obećavaju „kule i gradove“, ali je to uglavnom u funkciji jačanja srpskih pregovaračkih pozicija i opcija, a ne nužno nekog strateškog savaza ili podrške, kako se to nastoji tumačiti u dijelu Mostara i Zagreba.
Ta politika svršenog čina i gomile ultimatuma, ponajviše odgovara Beogradu i Banja Luci, dok najveću cijenu plaćaju Bošnjaci i Hrvati u BiH, koji se glođu u međusobnim iracionalnim obračunima.
U međuvremenu zid oko „srpskog sveta“ se gradi punom parom....
Pitanja na koje Ljubić ne daje odgovore glase:
Šta je to rezultat dugotrajne politike, koja je od Bošnjaka napravila najveće političke neprijatelje, a srpske političke i velikodržavne ideje pretvorila u „najbolje partnere“?
Jel' možda nešto korisno proisteklo iz ove političke gnjavaže u blatu ili vrijeme neumitno curi iz mjeseca u mjesec bez nekog jasnog plana kako iz svega izaći i napraviti dogovor Sarajeva i dijela Mostara?
Na ta pitanja nema odgovora, ali ima novih ultimatuma, biranja problema po principu „samo to nas zanima“ i nastavka politike bez politike, koja je jalova i suštini kontra interesa, baš onih u čije ime se tako srčano kune...
Nema komentara:
Objavi komentar