IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Nakon, skoro trideset godina u BiH se opet priča o ratu! Realna je to opcija - slažu se mnogi...ukoliko se nastavi sa sadašnjim (ne)politkama. Iz naše, ne toliko davne, ali dovoljno daleke prošlosti, izgleda da nismo naučili ništa...ili malo toga. "Krug" se opet zatvara na istim pitanjima i izmišljenim dilemama. Zvijeri nisu mrtve, kako je to neko volio vjerovati. Opet na sceni jašu politike, koje su se samo pritajile i čekale povoljan trenutak da se pojave na svijetlu dana. Poput vampira željnih krvi... Baš zbog toga napisao sam esej "Početak" , kao prisjećanje na jedno vrijeme, koje se uporno vraća , ali i kao opomenu, dok još imamo zdrave pameti. Svaka slučajnost sa već proživljenim u kontekstu aktulenih zbivanja u BiH je namjerna!

  Dvojac Dodik-Čović, primio je nekoliko ozbiljnih političkih udaraca u zadnja 72 sata. Do prije svega par dana, situacija je za njih bila gotovo, pa idealna. Sve je ukazivalo da bi „Bosna mogla šaptom pasti“ pritisnuta dvostrukom blokadom.  Na nivou države, ali i FBiH u kojoj ni tri godine nakon izbora nije formirana nova entitetska Vlada, jer to nije želio HDZ, koristeći to prevažno pitanje kao alat za pritisak i političku ucjenu. Dodik je mogao itekako biti zadovoljan u suštini vrlo mlakim reakcijama na njegove krajnje zabrinjvajuće poteze, kojima je praktički najavljivao izlaz iz BiH, dok je Čović, činilo se – trebao samo mudro pričekati da mu u krilo padnu - očito obećane izmjene Izbornog zakona, na način kako je to poželio i ultimativno tražio. I onda, u samo dva dana, skoro pa - potpuni obrat! 

  Stara narodna poslovica lijepo kaže kako se „nije sa rogatima bos'“ , ali je lider SNSD-a i član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, namjerio uraditi baš to! Ući u ring sa nekim najvećim silama svijeta, odnosno Zapada... Mile iz Laktaša računa da bi mu u toj misiji mogla itekako pomoći Putinova Rusija, ali i Kina, koja se - barem ne bi miješala u cijelu priču oko sankcija ili bolje reći detronizacije Dodika u BiH. Podrška iz Moskve se trenutno čini kao „ postojana i stabilna“ , ali to je samo trenutni razvoj situacije, koji u ovom trenutku „velike igre“ u Evropi odgovara Rusiji. Zapravo, Dodik doslovno visi samo o jednoj (ruskoj) niti, što ga dovodi u poziciju apsolutnog poslušnika Moskve, koji nema rezervnu opciju. To, opet dovodi do njegove dalje eskalacije sukoba sa najmoćnijim silama Zapada, jer Moskva ŽELI BAŠ TO!

  Čini se da premijer RH, Andrej Plenković, dolazi u BiH, baš „u pravo vrijeme“ . Jedino je pitanje sa kakvim će porukama hrvatski premijer stići u Sarajevo i još važnije je šta će reći....nakon Sarajeva u Mostaru? Zategnuti odnosi između Zagreba i Sarajeva nisu nikakva velika novost, ali je novost da Plenković ovoga puta ne zaobilazi Sarajevo, kako se to, već pomalo ustalilo u navikama hrvatskih zvaničnika, kada se odluče posjetiti BiH ili bolje reći prostore naseljene većeinskim hrvatskim stanovništvom. Htio to ili ne, Plenković dolazi u Sarajevo i nekako „ugasiti vatru“, koju je svojim neodgovornim, pa i uvredljivima izjavama potpirio predsjednik RH Zoran Milanović. U svemu tome, Plenković nije aktivno učestvovao, ali to je sigurno jedno od pitanja sa kojim će se sučiti. Barem u Sarajevu.  

  Već neko vrijeme, krajnje desna politička scena u Hrvatskoj vodi različite kampanje i akcije , koje imaju samo jedan cilj – razmontirati lidera HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića. Desnica se, naime, u Hrvatskoj nikako ne može pomiriti sa činjenicom da najveću konzervativnu stranku, pravu političku mašineriju – vodi, kako ga zovu, „briselski činovnik-ćato“ i neko ko suštinski ne pripada tom političkom krugu , bez obzira na njegove stavove. Plenki je samo klasični „homo politicus“ i to njegova najveća snaga. Plenković se od prvog dana, nakon preuzimanja stranke (HDZ) i Vlade RH suočava sa desnom pobunom , kako unutar vlastite stranke, tako i pod okriljem različitih desnih populističkih političkih projekata. Od Mosta i Domovinskog pokreta, do Suverenista i različitih solo igrača , koji su zaduženi za dizanje desne moralne panike u društvu i dreku u medijima.

  Prvi put nakon dugo vremena, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u jednom javnom nastupu na TV-u izgledao kao neko ko ne vlada potpuno situacijom i koji je, realno - jako uzdrman! Nije se to dalo zaključuti samo iz Vučićevih kontradiktornih izjava, riječi i stavova, već i iz govora tijela predsjednika Srbije, koji je više ličio na nekog političkog početnika, nego na nekoga koji je, koliko do juče, političke protivnike i sve ostale, koji mu nisu bili po volji, doslovno gazio i ismijavo na granici zdrave pameti i opšte kulture javnog ponašanja. Vučić se građanskoj Srbiji doslovno smijao u lice...   Svašta se u zadnjih par sedmica i mjeseci natovarilo na pleća Vučića, koji upravlja doslovno svakim segmentom javnog i političkog života Srbije. Loša kopija originala, njegovog idola i uzora – Vladimira Putina. Treba to izdržati i pohvatati sve konce, koji su opasno počeli pucati sa svih strana. 

  Sada se već može govoriti o svojevrsnoj opsesiji, ali i sasvim uočljivom odlučnom fokusiranju predsjednika RH, Zorana Milanovića na pitanja unutrašnjih odnosa u BiH. Vezano za sadržaj, Milanović frekventno skače iz loše u još goru izjavu ili konstataciju , ne ostavljajući nikakvog prostora za moguća drugačija tumačenja. Ništa diplomatija, samo ulica , pod krinkom iskrenosti i direktnosti . Što mu je na umu , Milanoviću je to   na drumu . Doduše, tako se odnosi i prema drugim temama u samoj Hrvatskoj. Pristojan svijet u Hrvatskoj se već odavno odmakao od ovakve balkan-real-rural-politike , ali populistički i predominantno ekstremno desni populistički krug u njemu vidi svog novog idola – gotovo „mesiju“ - populistu epskih razmjera, koji je funkciju predsjednika sveo na ulični tračeraj bez trunke stila.  Sa suptilnošću lokalnog štemera i kakvgadžije... 

  To što ovih dana radi HDZ BiH i lider ove strane Draga Čović, vrhunac je političkog licemjerja, ali i konačan dokaz potpune i definitovne usaglašenosti HDZ BiH i SNSD-a, te samog Čovića i   Milorada Dodika. Dok sa liderima bošnjačkih i probosanskih stranaka pokušava dogovoriti samo njemu prihvatljive i pažljivo odabrane izmjene Izbornog zakona, pri čemu ima i manje-više otvorenu podršku „stranaca“, Čovićev HDZ BiH je u Parlamentu našao za shodno da glasanjem zatraži ukidanje Zakona i negiranju genocida, koga je svojom odlukom, a na osnovu ovlašatenja, donio Visoki predstavnik Valentin Inzko!? Podrška, koja stiže od SNSD-a i Dodika lično, očito ima svoju   cijenu , a ona se ogleda u potpunom usaglašavanju politika, koje s jedne strane samo osnažuju političku poziciju Milorad Dodika, dok sa druge strane praktički blokiraju sve procese u FBiH. Pa čak, ako je potrebno i praktički negirati genocid i ratne zločine!