Prvi put nakon dugo vremena, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u jednom javnom nastupu na TV-u izgledao kao neko ko ne vlada potpuno situacijom i koji je, realno - jako uzdrman!
Nije se to dalo zaključuti samo iz Vučićevih kontradiktornih izjava, riječi i stavova, već i iz govora tijela predsjednika Srbije, koji je više ličio na nekog političkog početnika, nego na nekoga koji je, koliko do juče, političke protivnike i sve ostale, koji mu nisu bili po volji, doslovno gazio i ismijavo na granici zdrave pameti i opšte kulture javnog ponašanja.
Vučić se građanskoj Srbiji doslovno smijao u lice...
Svašta se u zadnjih par sedmica i mjeseci natovarilo na pleća Vučića, koji upravlja doslovno svakim segmentom javnog i političkog života Srbije. Loša kopija originala, njegovog idola i uzora – Vladimira Putina. Treba to izdržati i pohvatati sve konce, koji su opasno počeli pucati sa svih strana.
Svaka vlast, naime – kvari, a apsolutna vlast – kvari apsolutno.
Čak i da je Vučić pokušao u zadnje vrijeme da se nekako promijeni to jednostavno nije bilo moguće. Zato, jer uz pomoć svoje pretorijanske garde izgradio sistem u kome se „ništa ne može bez njega“ i gdje je na njegov autoritet nadovezan „mali mlion interesa“; od nekih lokalnih kabadahija do ministara, tajkuna i diplomata, koji mu „šapću na uho“.
Srbijanski predsjednik, zato nema nikakve prave izlazne strategije, već samo može nastaviti kako je radio do sada, ali stvari nisu iste, jer se – očigledno, ta tzv. „druga Srbija“ budi iz samoproglašene kome i opasno kuca na vrata vlasti.
U takvoj situaciji, Vučić samo može da se nekako prilagodi novim okolnosti i pokuša da igra na kartu „vođe“, koji nije znao šta mu podređeni rade!?
Zato je opleo po vlastitim ministrima i partiji...onima, koje je do juče mazio i pazio, sve dok su oni pristajali na igru „kratkog lanca“ – apsolutne lojalnosti u zamjenu za privilegije i status povlašetene - gotovo vlastelinske manjine. I dok se nisu pojavili problemi...dok se nije prekardašilo...
Ali, ne treba Vuleta, tek tako otpisati. Stari je to manipilator, koji zna napraviti korak ili dva nazad, kada vidi da je „zabrazdio“, a što je u zadnjem nastupu i učinio.
Boriće se on do samog kraja, jer nema rezervne opcije i jedino mi preostaje da pokuša „upravljati krizom“ na način da manipuliše medijima i osjećajima ljudi.
Ali, znate kako ono kažu u Srbiji „Dara je odavno prevršila meru“...
Previše se toga nakupilo i akumuliralo u temeljito podjeljenoj Srbiji da bi se sve okončalo samo povlačenjem nekih spornih zakona. Prije će biti da će to pokrenuti samo „domino efekat“ novih nezadovoljstava i građanske neposlušnosti, jer se pokazalo da je Vučić itekako ranjiv. „Ukoliko se pritisne pravo dugme“.
Recimo, pitanje korupcije, koja se vješto skriva iza patrotizma i navodne dobrobiti za Srbiju. Ili kako to poručuje SNSD slogan – AV „za decu“.
Igra je konačno prokužena i kritična masa otpora u Srbiji je oslobođena.
Pred Vučićem su samo dvije opcije: insistrati na tome da se ide do kraja „plana“, kako je zamišljeno, bez obzira na psljedice ili pokušaj dogovora, dok je još to moguće!
Oba scenarija su jednako opasna za njega. Prvi znači društveni sukob bez presedana i sa puno rizika, dok je drugi praktički pristanak na kontrolisani silazak sa vlasti ili barem neko dijeljenje „šefovske pozicije“.
Vunena vremena za Vučiča tek dolaze, jer je vrijeme odgovora na sve prozivke cinizmom i ironijom odavno prošlo. Vučić se mora nagoditi i to ne samo sa opozicijom. Ruska orijentacija njegove politike, upravo dolazi na naplatu.
Velika je to igra, a cijena neće biti niska...
Nema komentara:
Objavi komentar