Kada nudi svoje „dobre usluge“ bivši
gradonačelnik Mostara i tata-mata za sve; od politike do sporta, kulture
i filantropije, Safet – Sajo Oručević - ima vrlo „jednostavan princip“.
Njegova „teorija svega“ izgleda ovako: Ono što je
bilo dobro – to je samo moja zasluga! Ono što je, pak, bilo polovično,
loše ili se na kraju balade pokazalo kao strateški katastrofalno... eeee
za to su krivi - neki drugi!
Nekada je znao „krivce“ pronalaziti u svojoj
neposrednoj okolini ili među ljudima za koje (i danas) vjeruje da ih je „lično
izmislio“, ali je sada malo povisio ulog.
Okrenuo ploču...
Krivo je Sarajevo! –
tvrdi Oručević na kraju svoga „spontanog obraćanja“ na jednom nedavnom javnom
skupu u Mostaru. U zanosu glasnog odobravanja prisutnih „fanova“ Oručević je svoj
govor euforično zaključio porukom Sarajevu... „nos' vas đavo više“!?
Vodeći se idejom selektivnog mišljenja i (pro)biranja,
njemu milih, istorijskih činjenica i fakata, Oručević, namjerno, zaboravlja na
svoju ulogu u tih zadnjih tridesetak godina. Prije svega, da nije bilo tog' i
takvog Sarajeva, koje je... kao i
more... „krivo za sve“ i koga treba „odnijeti đavo“!?,
sveprisutni Sajo teško da bi ikada izašao iz okvira lokalne (ne)bitnosti.
Hvalio se (na)okolo po skupovima i medijima kako
je on sve ispregovarao u Daytonu kako treba, na izborima, kasnije
-pobijedio on, a ne Lista... a onda su došli „neki loši đaci“ i sve to
pokvarili!?
On se već neko vrijeme pokušava ograditi od
nekadašnih sponzora i mecena uz čiji je išaret i bio to što je
bio – bez obzira što još uvijek misli da je do određenih pozicija
ili situacija stigao samo svojom „genijalnošću“.
Razloga za debatu o politici Sarajeva prema
Mostaru i Hercegovini itekako ima i treba ih biti, ali onda se sve karte
moraju staviti na sto, pa i lokalne politike svih ovdašnjih lidera, koje
se, međutim, uporno mistificiraju,
zamagljuju ili se o njima jednostavno – ne razgovara.
I o drugim stvarima o kojima bi se itekako
moralo porazgovarati uporno se šuti, jer istina najbrže umire u memli
i mraku duhovnog podruma.
Polemisati sa Oručevićem oko (njegovih)
istorijskih činjenica i posljedičnih zaključaka - jednostavno nema smisla, jer
on ima samo svoju priču, koju uporno vrti i samo prilagođava
svojim trenutnim potrebama. Valja se, međutim, prisjetiti da je baš on bio taj
koji je nakon izborne pobjede na prvih izborima u Mostaru čelnu poziciju u
gradu lakonski poklonio HDZ-u!?
Da ga i na taj potez nije „natjeralo zločasto
Sarajevo“, koje mu je - kako tvrdi svojevremeno... „otkinulo glavu“?
Još je zanimljiviji i misteriozniji njegov svojevremeni
odlazak (ili bolje reći nestanak) iz političkog života Mostara, zbog
„razočaranosti“. Prava je istina da je Oručević Gradsku upravu i Mostar
napustio u najgorem mogućem trenutku i uz tek par brzinskih rečenica.
Eto ja odoh, a vi vidite kako ćete...
Kada „targetira“ Sarajevo, Oručević zapravo ponavlja
skoro istu tezu Banja Luke i Mostara o „političkom Sarajevu“ kao jedinom
krivcu... samo iz druge vizure gledanja.
Na kraju krajeva, ako se Mostar, prema Oručeviću,
nije mogao odbraniti uz, makar i „simboličnu pomoć“ Sarajeva, kako će tek,
eventualno, to uraditi sam?
Taj vrli plan nismo čuli, ali jesmo lapidarne
optužbe, koje mogu nanijeti puno štete gradu i regiji. Zapravo, postoji i
nekakav „plan“, koji uključuje formiranje „zajedničke (njegove?) liste“, na
kojoj bi se kandidati birali „izvlačenjem loptica iz šešira“!?
Definirajući „Sarajevo“ kao jedan od dva „glavna
problema“ Bošnjaka Mostara i Hercegovine, Oručević se, izgleda, želi nametnuti
kao nekakv novi – „nadstranački lider“. Početak i kraj svega.
Sajo-paša na Hercegovini!
Onaj u koga se ne sumnja i čije se ime ne
izgovara bez barem mrvice drhtavog tona i strahopoštovanja u glasu.
Pokrenuo je opet medijsku ofanzivu. Komentariše
sve što mu se čini „kurentno“... od Mevlane do Halida.
Uskoro će kažu... i stranka!
Nema komentara:
Objavi komentar