Jasno je da se radilo o tajnom dogovoru.
Dodik i njegovi ljudi su to, uostalom, i tražili. Sami su se nudili i kitili
MAGA kapama i na sva usta hvalili Trumpa.
Međutim, sasvim je drugo je pitanje šta su na kraju
(zaista) dobili? Prije svega, dobili su listu
zadataka, koje moraju provesti da bi se izvukli iz „živog blata“ u koga su
se sami uvalili.
Brzina i način povlačenja neustavnih zakona u entitetskoj
Skupštini, kojima su, ne tako davno, bahato negirali državu i njene ovlasti, te
mešetarenje imenima Dodikovih nasljednika - svjedoče o dramatici
događanja unutar Dodikovog kruga.
Ponuda Amerikanaca je vjerovatno imala neki svoj
(kratak) rok trajanja, pa se sve odvijalo kao na filmu. Brzo i bez puno
pitanja... samo da se ne propusti prilika.
Prava dilema nije šta je to Dodik „dobio“, nego
šta je morao dati!
Za početak... trebao se po ubrzanom postupku
vratiti na „fabričke postavke“ i progutati žabu, koju je svojim neodgovornim
ponašanjem i ucjenama sam uzgojio u svojoj političkoj baruštini. Kako je
sve došlo – tako je i otišlo.
Kuma donijela – kuma odnijela...
Sada je (kao nikada prije) jasno da je entitet RS
samo jadni zatočenik jednog čovjeka i njegovih nerealnih, ali i opasnih
ambicija. Sve ostalo su smo laž i prevara. Jeftina ložiona za naivnu rulju
– kako to precizno definirao Dino Šaran u svojoj pjesmi „Brojevi računa“.
Najveći problem za Dodika nije to što je morao da
povuče ovaj ili onaj - ionako bezvezan - zakon u Skupštini sa ograničenim rokom trajanja
ili izvući iz naftalina neki novi-stari kadar, već što je „morao
spustiti gard“!
Pokazati da je njegov „prkosan stav“ bio samo loša
gluma i pokušaj da se što skuplje proda vlastita koža. Kao što je
svojevremeno Amerikancima ponizno (u zamjenu za vlast) nudio svoje „dobre usluge“,
sada ih je praktički molio da ga zaštite od njega samog!
Da taj neizdrživi pritisak nekako...
popusti.
Povlačenje spornih „zakona“ u entitetskoj Skupštini
je samo početak! Amerikanci to tako rade. Kada neko od „targetiranih“ popusti pod
njihovim pritiskom, onda obavezno iza prvog šoka slijedi još dosta toga...
samo što o tome šira javnost neće biti upoznata.
Barem ne u skorom periodu.
Dodik je naivan ukoliko vjeruje da se poput grogiranog
boksera može vratiti nekim „slučajnim udarcem“. Sve je već ukalkulisano i
Dodiku je vjerovatno vrlo jasno objašnjeno koje su njegove granice
djelovanja i šta se od njega očekuje.
Deal sa Amerikancima je došao
za njega i SNSD u najgore vrijeme i sada se mora spašavati ono što se spasiti može.
SNSD i Dodik na ovaj način gube podosta od kredibiliteta na kome su gradili
svoju moć i vlast.
Drugo je pitanje može li ovu situaciju
iskoristiti mlohava opozicija?
Beograd i sam pritisnut od strane SAD (ruska
nafta i NIS) smislio je plan sa „Pokretom“ Draška Stanivukovića, čiji je jedini
zadatak da amortizira i relativizira Dodikov politički pad i bude nekakva vrsta
„alternative“, na koju bi se „zakačio“ dio Dodikovih razočaranih birača.
I dok se (polu)postojeća opozicija u entitetu RS
još premišlja kako iskoristiti Dodikov Pad, tvz. „Političko Sarajevo“ pokušava sebi pripisati nekakve nepostojeće zasluge u naivnom vjerovanju da će na taj
način „ponišiti“ barem dio loših poteza u vezi sa odnosom prema Dodiku.
Nego, nije sve samo u američkim rukama, jer kako
će Baja „tovarišu“ Putinu „pojasniti“ da ga je sve ovo vrijeme samo... folirao?
ovih dana sav u znoju spavaš
migrena te budi, ona hrče, ah, ljudi
u mraku piješ xanax, šta ćeš danas?
(Brojevi računa) Letu Štuke
Nema komentara:
Objavi komentar