IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Tri su decenije od Genocida počinjenog u Srebrenici. Dovoljno dugo vremena je prošlo da više niko ne može reći da ne zna kakav se strašni zločin dogodio u tom bosanskom gradiću zaboravljenom od svijeta.  U kome je navodno trebala biti „sigurna zona UN-a“. Dokaza i sudskih presuda na međunarodnim i domaćim sudovima o organiziranom ubistvu preko osam hiljada ljudi - Bošnjaka - je napretek. Cijeli demokratski svijet je prepoznao veličinu i globalni značaj ovog zločina i nastoji komemoracijama ili na druge prikladne načine prisjetiti se Genocida u Srebrenici uz poruku da se nikome više nešto slično ne dogodi.

  Već godinama Grad Mostar se „pravi mrtav“ , kada se spomene godišnjica rušenja Starog mosta! Posebno mogućnost da se ovaj, tragični i nikome potrebni događaj - obilježi na primjeren, zvaničan način. Kao svojevrsna politička travestija važna je i zanimljiva činjenica kako Grad zvanično i službeno obilježava godišnjicu obnove simbola grada!?, ali ne i datum njegovog rušenja? Ovakva naopaka logika je posljedica dugogodišnje organizirane šutnje dobrog dijela javne i političke scene Mostara, koja se odbija suočiti sa lako provjerljivim činjenicama. Tako da se uporno u prvi plan gura autistični pristup stvarima po principu, kako „problema nema“, ukoliko se o problemu ne razgovara ili debatuje !?

  Ima tome sada, već preko 40 godina, kada je stalo kucati srce “najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Te, sada vrlo daleke 1980. godine, vijest o smrti Josipa Broza Tita zatekla me u mostarskom kinu “Zvijezda”. Negdje na pola filma oko 19 sati, projekcija je naprasno prekinuta, a svjetla su se upalila. Na binu ispod platna za projekciju u dobro popunjenom kinu izašao je poznati Mostarac i čuveni skakač sa Starog mosta, inače zaposlenik Mostar filma i kazao kratko: “Upravo je javljeno na televiziji...umro je drug Tito”...