Tri su decenije od Genocida počinjenog u Srebrenici. Dovoljno dugo vremena je prošlo da više niko ne može reći da ne zna kakav se strašni zločin dogodio u tom bosanskom gradiću zaboravljenom od svijeta.
U
kome je navodno trebala biti „sigurna zona UN-a“.
Dokaza i sudskih presuda na međunarodnim i
domaćim sudovima o organiziranom ubistvu preko osam hiljada ljudi - Bošnjaka - je
napretek. Cijeli demokratski svijet je prepoznao veličinu i globalni značaj
ovog zločina i nastoji komemoracijama ili na druge prikladne načine prisjetiti
se Genocida u Srebrenici uz poruku da se nikome više nešto slično ne dogodi.
Ipak, još itekako ima onih koji to srebreničko
organizovano klanje i ubijanje ljudi na industrijskom nivou žele
umanjiti ili čak potpuno negirati, opasno opravdavajući taj strašni zločin
nekakvim „teorijama zavjere“ ili pak svođenjem zločina na puno niži nivo i uz
obaveznu relativizirajuću napomenu da je – eto – zločina bilo na svim
stranama.
U toj zastrašujućoj kampanji, koja ledi krv u
žilama najveći udio imaju baš oni, koji bi se prvi trebali pokajati, zatražiti
oproštenje i pokazati da zločini nisu počinjeni u njihovo ime, već da su dio
zločinačke politike jedne klike, koja nije prezala niti od počinjenja
najgorih zločina u Evropi samo da bi ostvarila svoje nacionalističke i na kraju
krajeva – fašističke snove.
Beograd i Banja Luka ili bolje reći vladajući režimi
u tim gradovima već godinama rade samo jedno – negiraju ili umanjuju zločin u
Srebrenici, ali i ostale zločine, koji su počinjeni tokom agresije u BiH.
Čak se i otvoreno hvale okolo svojim „uspjesima“
u blokodi Rezolucije UN-a o osudi Genocida u Srebrenici kao da je to nekakav diplomatski
uspjeh, a ne samo potvrda da su suštinski ostali na istim pozicijama kao i
prije tri decenije! Malo se toga
promijenilo. Zločini i zločinci se ne osuđuju, već promoviraju i nagrađuju.
Samo su metode negiranja i relativizacije puno
softiciziranije... dakle opasnije!
Mediji pod kontrolom režima čine sve kako bi promovirali
narativ o „teškom zločinu“, a ne Genocidu ili pak doveli u pitanje zvanične
sudske presude. Gomila „stručnjaka i analitičara“, potpomognuta skupo plaćenom
propagandnom mašinerijom stalno (a posebno uoči godišnice) plasira jedne te iste
teze i relativitira istorijske činjenice, koje su „sporne“ samo njima.
A „sporne“ su jedino i samo, jer kristalno jasno upiru
prstom u naredbodavce i izvršitelje Genecida. Razotkrivaju suštinu njihovih
nastojanja i principa na kojima leže njihovi politički i državni mitovi, koji
su još uvijek itekako živi! Genocid je bio samo prvi krvavi čin drame, koju
žele dovsti do kraja i osladiti se krvavim „plodovima“ ubistava iz mržnje.
Možda se to nekada zvala "Velika Srbija" ili
politika „gdje ima srpskih grobova - tu je i Srbija, ali sada se to zove - „Srpski svet“.
Ništa tako jasno ne prokazuje bit jedne politike,
koja je suštinski ostala ista kao Genocid u Srebrenici. Politike, koja sada
nastoji da diplomatski kapitalizira zločine, kojih je - eto "bilo", ali je
vrijeme da se „okrene novi list“.
U njihovim mrtvim dušama ne stanuje ništa
osim dobro prikrivene mržnje, jer su se kako proročanski piše Mak Didzar u svojoj
čuvenoj Poruci... zakleli čvrsto na kaležu... na križu... na oštrici
mača... pijani od pojanja prokletstva i dima tamjana.
Uglavnom... danas čitajte Maka... nije to samo PORUKA
to je i UPOZORENJE!
Nema komentara:
Objavi komentar