Sudski slučaj „Dodik i ostali“, polako se izvlači iz pravosudne farse i pretvara u pravosudnu lakrdiju!
Za Dodika i njegove „pajdaše“ očito ne važe
zakoni ove države kao za ostale građane BiH, već im se - što otvoreno, što
tajno - pogoduje i to pod vrlo sumnjivim okolnostima.
Cijeli ovaj „cirkus“ sa pojavljivanjem pred Sudom
BiH u Sarajevu je možda po nekom slovu zakona (moguća „siva zona“) ali
siurno nije u duhu zakona. Posebno ne u skladu sa principom generalne
prevencije i Ustavom zagarantovane jednakosti građana pred Sudom.
Vrhu entiteta RS se pogodovalo ukidanjem pritvora
i ostalih mjera, tek onako na časnu riječ, iako su svi argumenti za
takvu odluku Suda bili na drugoj strani.
Dodik i ostali ne samo da nisu poštivali Sud i
njegove odluke (što bi samo po sebi bilo dovoljno da im se zahtijev odbije),
već su čak i nastavili sa prkošenjem, ali i činjenjem novih krivičnih
djela!? Predsjednik entiteta RS i lider SNSD-a to praktički čini svaki put kada
istupi u javnosti, a suvišno je i govoriti o mogućnostima utjecaja na
svjedoke.
Tu je... uvijek na stolu i mogućnost bijega,
a što je jedan od glavnih argumenta za određivanje pritvora u svakoj pravno
uređenoj državi.
Čak i da se ekipa iz entiteta RS „trebala“
ili na neki način „morala“ osloboditi zakonom predviđene izrečene mjere
pritvora zašto onda nije provedena kompletna regularna procedura? Izvršeno
formalno privođenje odbjeglih i njihovo „uvođenje u sistem“, umjesto što se na
Sud dolazilo pod pratnjom... par minuta prije ročišta!? i to, pazite
sada – tajno i bez prisustva medija!?
Kako ovakvo ponašanje pravosudnih vlasti po načelu trodiobe vlasti šalje poruku građanima BiH?
Da zakoni države važe samo za one, koji nisu na
pozicijama vlasti, koji ne mogu utjecati na političke odluke novim ucjenama i
prijetnjama, te koristiti instrumente prisile u vidu policije i ostalih službi.
Bez obzira kako to neki tumačili u svojim
naivnim pokušajima da ovom slučaju daju nekakav smisao, ovo je nažalost,
ozbiljan poraz ideje pravne države, koja se u nekim ranijim slučajevima pokazala
vrlo revnosnom, dok je u slučaju Dodika i ostalih demonstrirala do sada
neviđenu benovalentnost i pravnu nemoć.
Ukoliko je vjerovati Dodiku i u FBiH, te u
državnim organima su znali za ovakav scenario što jasno ukazuje da se o
svemu „pregovaralo“, a što je sa pravne tačke gledišta i vjerodostojnosti
državne uprave – jednostavno nedopustivo.
Dodik i ostali sada imaju obavezu samo se jednom
u petnaestak dana javiti u policiju i to je sve!? I da ...čekati na protok
vremena i drugostepenu presudu, koja se moguće – na isti način „dogovara“.
U slučaju da možda postoji neki dogovor oko
političkog (ne)angažmana Dodika i njegovih ljudi na koji način će to zadovoljiti
pravdu i biti opemana onima, koji se ubuduće osmjele na ovakve
korake?
Poprilično je naivno vjerovati da bi sa
eventulanim odlaskom Dodika u političku penziju prestao njegov utjecaj
na vlast i proces donošenja odluka.
U tom slučaju bi se samo promijenio model funkciniranja
vlasti, ali ne i njen Glavni izvedbeni plan, a to je postepeno
osamostaljivanje entiteta RS i konačno razbijanje BiH!
Dodik to ni sada ne krije, ali je najvažnije pitanje
zašto se na takve izjave i djela Država pravi slijepa i gluha?
Oni ga traže, no njega nema!
Nema komentara:
Objavi komentar