IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Osnovni problem zapadne i prije svega američke geopolitike na Balkanu je u pogrešnom tumačanju „ signala“ iz Beograda i Banja Luke. Kao i pomalo naivnom vjerovanju da bi se sa Dodikom i Vučićem na kraju - „moglo dogovoriti“. Vjeruje se da bi taktika štapa i mrkve još jednom mogla biti uspješna, te da se do željenog cilja može doći kombinacijom doziranih pritisaka , ali i  savim jasnih koncesija oličenih u diplomatskim nastojanjima da se legitimizira neki oblik „Otvorenog Balkana“, odnosno - „Srpskog sveta“! Zapad, izgleda, nikako ne razumije ili ne želi da zna da su neki izbori odavno napravljeni i da Vučić i Dodik (sve i da hoće!) ne mogu tek tako odustati od politike „kojoj su odavno dalu ruku“. Fino se dogovorili i jasno precizirali šta je čiji zadatak. 

  Potpisi na koalicijskim sporazumima se još, praktički nisu niti osušili kako treba , a dvojac Čović-Dodik je već ubacio u najveću brzinu političkog djelovanja. Samo kratka pauza da se preveslaju partneri i opet „gas do daske“! Novoj vlasti u nastajanju nije dato niti trenutaka da se konsoliduje ili ustoliči, već se odmah krenulo žestoko. Radi se o reprizi reprize političkih strategija, koje Čović i Dodik provode usaglašeno. Čak i kada se kao čini da nemaju baš iste ili slične stavove. Recimo po pitanju NATO saveza i mogućeg članstva BiH u toj vojno-političkoj alijansi. Ne čeka se ni trenutka, već se odmah ide „klizećim startom“! Poput brzopoteznog usvajanja prijedloga Zakona o imovini u Skupštini entiteta RS. Nešto što je već ranije Ustavni sud BiH osporio i što samo naglašava kakvom će se to politikom Dodik i njegov SNSD zaista i dalje voditi. Bez obzira na optimizam šarolike „Osmorke“ iz Sarajeva, ali i dijela diplomatskog kora, koji voli slušati narative o novoj polit...

  Mnogo toga se u srbijanskoj istoriji i kolektivnoj nacionalnoj svijesti vrti oko vuka i „vukova“...starih ili novih. Izdajnika (Brankovića), prosvetitelja (Karadžića), modernog svemoćnika i Vožda (Vučića) ili, pak lika, koji je promijenio više političkih opcija, nego čarapa i odijela - zajedno (Vuk Drašković naravno). Predmet ovog bloga je ovaj zadnji Vuk ...onaj, zbog koga sam se rano jutros, a nakon gostovanja na televiziji, dopisivao sa jednim Facebook prijateljem na temu: Da li je Drašković – Vuk koji je doživo katarzu ili nije? Sadržaj kratke konverzacije na društvenim mrežama nemam namjeru posebno prepričavati ili citirati, ali odmah moram reći strogu suštinu i bit moga stava...a ona glasi - Nije bitno!

  Pismo zahvale , koje je lider HDZ BiH Dragan Čović uputio kolegi iz “sestrinske stranke” i premijeru RH Andreju Plenkoviću moglo bi se čitati i kao primjer dobre političke satire, da nije jednog „sitnog“, ali važnog detalja! Čović se, naime, nije šalio ! Nije tu bilo nikakvih alegorija ili fino upakovane ironije. Samo čisto i nepatvoreno divljenje. Kako su se nekada pisala pisma „najvećem sinu“... Prva viloina HDZ BiH i HNS-a, tako se u nešto dužem političkom eseju punom neskrivenog divljenja i poštovanja zahvaljuje Plenkoviću "na neprocjenjivom doprinosu na dodjeli kandidacijskog statusa Bosni i Hercegovini za članstvo u Europskoj uniji". Dopustite mi da ovim putem uputim neizmjernu zahvalnost u ime moje domovine Bosne i Hercegovine, kao i mene osobno, te jasno naznačim kako je upravo Vlada Republike Hrvatske, pod Vašim vodstvom, najzaslužnija za ovaj povijesni iskorak prema punopravnom članstvu, navodi Čović u pismu hrvatskom premijeru.

  U svakoj pulsirajućoj demokratiji u kojoj se znaju pravila igre, lider SDP BiH Nermin Nikšić bi poodavno brojao svoje prve dane „političke penzije“! Razlog? Vlastita biračka baza mu je poslala politički išaret oličen u svega par hiljada glasova na izborima u vlastitoj izbornoj jedinici!? Nedovoljno čak i za šlepanje u parlament uz pomoć famoznih kompenzacijskih mandata. Smišljenih samo da se nekako proguraju male stranke i slabiji kandidati u ovdašnje brojene parlamente. Odgovoran političar, koji zna prepoznati poslane poruke bi svakako - kako u interesu svoje stranke i političkog sistema - tako i samog sebe već „priveo lađu kraju“. Povukao se i oslobodio mjesto za neke nove i mlađe kadrove. Tako, naime, glase nepisana pravila demokratije , do koji drže svi ozbiljni i odgovorni političari. Al' ne i Nikšić!

  Ako nema deblokade mi nećemo ići u vlast. Što da tamo sjedimo, ako predstavljamo ikebane , rekao je Milorad Dodik nakon što je završen sastanak u Banja Luci o uspostavi vlasti na nivou Bosne i Hercegovine između predstavnika stranaka "Osmorke" i SNSD-a. Riječ ( de)bolokada je u Dodikovom slučaju samo sinonim za jednu drugu riječ, koja najbolje opisuje njegovo političko djelavanje, a to je - ultimatum! Na potrebu "deblokade" se, eto tako, poziva političar, koji je upravo "patentirao" blokadu kao oblik (ne)legitimne političke taktike!? Ako je neko bilo šta blokirao u BiH i pri tome se još ponašao po principu; ili ovako ili nikako , onda je to bio upravo Dodik na nivou BiH, ali i jaran mu Čović u FBiH. Na kraju su, čini se, obojica obilato nagrađeni!?  

  Na Kosovu odavno nije bilo napetije. Političko vrijeme se naglo ubrzalo. Posljedica je to upornih pokušaja Beograda da u sudijskom vremenu „konačnog raspada SFRJ“ iskamči svoju novu Republiku Srpsku. Sve pod okriljem Zajednice srpskih opština , a na krilima nečaga što se zove „Srpski svet“. Priča sa Kosovom i pokušajima Beograda samo je dio puno šire geopolitočke slagalice . Vučić i njegova vlast smatraju da je baš sada , u vrijeme velikog rata u Evropi, pravi trenuta k da se nešto tako pokuša ostvariti. „K osovski RS“ ili čak podjela i razmjena teritorija.

  Specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan Gabriel Escobar iznenada je dobio značajno “pojačanje”! Radi se o Specijalnom savjetniku američkog državnog sekretara Antony Blinkena - Dereku Cholletu . Ova dodana vrijednost u američkom diplomatskom timu, koji igra na Zapadnom Balkanu svakako nije slučajna. Prve poruke su već poslane. Chollet tako kaže kako Amerika u BiH "dodatno može pomoći da se brže krene naprijed, te da se formira jedna multi-etnička i funkcionalna demokracija" . Posebno je naglasio kako se pridružuje Gabrielu Escobaru i drugim zvaničnicima “ne samo iz State Departmenta nego i Bijele kuće”. Chollet je ozbiljan diplomata i političar, koji se zadnjih tridesetak godina “motao” po raznim funkcijama unutar američke administracije (sve sama prva liga Demokrata ), a bolji poznavaoci ukazuju i na njegove jako dobre veze sa aktulenim predsjednikom SAD-a Joe Bidenom, ali i drugim bivšim predsjednicima SAD.

Da se odmah nešto razumijemo. Svaki napad na tuđu imovinu bez obzira na motiv, treba prije svega spriječiti, pa ako se i dogodi - onda to primjereno istražiti. Krivce brzo pronaći i kazniti. Po zakonu... tu su paragrafi, pa zagrabi nek' isto je i đavolu i đakonu, pa nek se zna! Činjenice ovako stoje...iz Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru ukupno je ukradeno 90 metara strujnog kabla. „Uz pomoć pomoćne skele“ nepoznati i očito bezobzirni počinitelji uništili su i tablu sa osiguiračima. Logično...jer kada kradeš kablove, prvo isključiš struju...  

  U vrlo kratkom vremenskom periodu „političko Sarajevo“ je sebi zabilo dva lagana autogola! Prvi na gostujućem – drugi - „serbes“ na domaćem terenu. Prvo je na opšte iznenađenje domaće, ali i međunarodne javnosti naišlo ponašanje ambasadora BiH pri UN-u, koji je ostao „suzdržan“ kada se izglasavala Rezolucija o osudi nasilja u Iranu nakon aktulenih protesta u toj zemlji. Druga se lopta zakoprcala u vlastitoj mreži dolaskom ministra vanjskih poslova Islamske Republike Iran u Sarajevo!? Baš „ovdje i sada“ - kada je Iran suočen sa brojnim kritikama u svjetskoj javnosti zbog ugrožavanja ljudskih prava, tretmana žena, ali i svih onih koji ne misle kao vladajuća teokratska struktura vlasti. Mrtvi se na protestima, već broje u stotinama širom Irana!

  Glavni tužilac Tužilaštva BiH, Milanko Kajganić, se u State Departmentu sastao se sa Gabrielom Escobarom, zamjenikom podsekretara State Departmenta i Specijalnim izaslanikom SAD za Zapadni Balkan. Nekako u isto vrijeme ili tek neznatno kasnije u Istočnom Sarajevu je pala prva “krupna riba” . Operativci SIPA-e su, naime, ojačani snagama entitetskog MUP-a uhapsili državnog ministra Miloša Lučića! Tvrdi se da su prikupljeni dokazi da je ministar vršio “grube zlouporabe u oblasti trošenja sredstava namjenjenih za reprezentaciju, nezakonito servisirao vozila kod neovlaštenih osoba, vršio zouporabe pri zapošljavanju, kao i niz drugih nezakonitosti, koje su obuhvaćene istragom”.

  Reče, Dino Konaković, lider Naroda i pravde (NIP) kako je spreman žrtvovati tri, a ne jednu političku karijeru, ako će ta žrtva donijeti nešto dobro Bosni i Hercegovini i svim ljudima u njoj ! „Nikad ispod crte, nikad na uštrb domovine“ - ponosno po društvenim mrežama zbori i vazi Konaković. Prava istina je, ipak – " zeru"  drugačija. Možda je Konaković zaista veliki BH patriota , ali to pokazuje na krajnje čudan način. Evo, recimo, oko politike i stranaka. Nije to tako davno bilo, niti se lako zaboravlja, kada je Konaković bio tek smjerni vojnik SDA izvučen iz šešira (fesa!?) od strane vrha stranke („sećije“) – praktički niodkuda!

  Određene politike u Mostaru smatraju kako se u nekim itekako važnim segmentima javnog života, mogu ponašati prema poznatom šahovskom terminu: „Taknuto-maknuto“ . Nešto kao - ko je jednom nešto „poklopio“ ili riječnikom jednog generala HV-a „jamio“ - ima da bude njegovo , bez obzira na sve! Pa i na pitanje poštivanja zakona i predviđenih procedura. Promovira se politika svršenog čina . Prvo se uredno i jednostrano „poklopi“ ono što treba ...pa se onda godinama igra procedura , da bi se u povoljnom trenutku sve lagano i bez puno buke „posušilo“. Pod pritiskom vremena i novih realnosti .