Reče, Dino Konaković, lider Naroda i pravde (NIP) kako je spreman žrtvovati tri, a ne jednu političku karijeru, ako će ta žrtva donijeti nešto dobro Bosni i Hercegovini i svim ljudima u njoj!
„Nikad ispod crte, nikad na uštrb domovine“ - ponosno po društvenim mrežama zbori i vazi Konaković. Prava istina je, ipak – "zeru" drugačija. Možda je Konaković zaista veliki BH patriota, ali to pokazuje na krajnje čudan način.
Evo, recimo, oko politike i stranaka. Nije to tako davno bilo, niti se lako zaboravlja, kada je Konaković bio tek smjerni vojnik SDA izvučen iz šešira (fesa!?) od strane vrha stranke („sećije“) – praktički niodkuda!
Bez
pravog iskustva i uz tek površnu javnu prepoznatljivost vezenu za njegov sportski
angažman. Ipak, to ga nije spriječilo da strelovitom brzinom napraduje do nekih
od najviših pozicija. Uvijek na liniji – uvijek pouzdan. Brz na jeziku i
sklon da u letu prepozna šta je to najnoviji poželjni politički
narativ stranke, Konaković se vješto pentrao političkim ljestvama
vlasti i moći. To, itekako, nešto govori i o samoj SDA! Njenoj politici,
kadrovima i regrutiranju budućih lidera...
Polemizirao je vješto – rekao bi Štulić. Poput igrača na koga se trener može pouzdati da će uvijek zabiti svojih petnestak poena. Bez obzira na protivnika.
I onda je puklo!
Dino i ekipa bivših SDA-ovaca voli vjerovati da je do razvoda od stola i postelje sa vrhom SDA došlo zbog političkih ili programskih razlika, ali prije će biti da su razlog „pucanja“ bile savim konkretne pozicije u vlasti u borbi moćnih stranačkih klanova.
Neutaživa je to bila glad sa funkcijama u piramidi vlasti. Uvijek samo još više i nikada dovoljno!
Kao najmlađi i najgrlatiji bio je predvodnik te pobune u SDA, koja je kasnije vrlo očekivano završila sa novom strankom i starim navikama. Uvijek spreman da zgrabi ono što se nudi ili izgleda kao dobra prilika.
Zajedno sa svojim mentorima postao je najžešći kritičar baš onih koji su ga u političkom smislu doslovno izmislili i to čini sa dosljednom predanošću. Kako je nekada bio „u prvom saffu“ – tako je danas i izvan njega. Ili u nekom drugom?
Jedna od najjačih fora političke scene među Bošnjacima o političkim projektima proisteklim iz disolucije SDA je da isti navodno nemaju nikave veze sa „najvećom bošnjačkom strankom“. Dali ostavke – prošli kroz proces inicijacije i tako pročišćeni postali nove demokrate.
Ništa lakše, samo treba da odlučiš.
Znaš im „aferime“ i spreman si da ih koristiš i plasiraš. Gdje treba. Ne zamaraš se detaljiima i odjednom si prihvatljiv i za one druge strane političkog spektra...jer si sada novi i drugačiji. Okrenuo si novi list!
I kada tako nakon izbora otkineš dio svog kolača biračkog tijela, onda činiš sve da budeš kalif umjesto kalifa. Obećaješ, tražiš, uslovljavaš...nudiš se. Sve postaje prihvatljivo i može da se la(h)ko objasni. Recimo nekakvim „koalicijskim papirom“, koji je pun šupljih fraza i bez jasnih naznaka šta je to tvoja ideja, osim što želiš da poklopiš što više vlasti i ministarstava.
I onda, kada neformlano ne nekoj „tekmi“ divaniš sa „partnerom“, koji na dnevnoj bazi najavljuje raspad BiH, to nazivaš potrebom dijeloga. I to tek kada on te provali da ste sjeli zajedno...
Da ne bude nikakve zabune, nije to za tebe ništa neobično ili sporno, jer si preko društvenih mreža napisao i poručio da si spreman žrtvovati tri, a ne jednu političku karijeru!
Neki će mu (opet) i ovo povjerovati...jer zar nije rekao da je „okrenuo stranicu“?
Here
I am, on the road again,
There
I am, up on the stage,
Here
I go playin' the star again,
There
I go, turn the page...(Turn the page – Metallica)
Nema komentara:
Objavi komentar