IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Kroz svoj mandat u Predsjedništvu BiH, Denis Bećirović, (SDP BiH) se provukao poput „šumskog ježa“. Polako, ali sigurno, te uz neznatno lagano šuškanje opalog žutog lišća. Kada bi zaprijetila kakva „opasnost“ brzo bi osmotrio situaciju , te se po potrebi sklupčao i sačekao da opasnost prođe, pa onda nastavio jednako kao i ranije. Polako, ali sigurno. Iako mu ime znači „more“, Denis Bećirević, je ipak više neka spora ravničarska rijeka, koja teče , a kao da stoji . Takav mu je i politički habitus . Ima velike, ali ne i prevelike ambcije, pa ne ugrožava one „prave stranačke šefove“, kojima dobro dođe kao dobar kadar. Još uvijek mlad, školovan i učtiv.

Aleksandar Vučić je podnio ostavku na mjesto predsjednika Srbije, ali ne brinite – ne ide on nigdje! Posebno ne u „političku penziju“. Ovo je, naravno, samo dugo pripremani brzi manevar, već viđen u slučaju Vladimira Putina i ruske hibridne demokratije , gdje se zbog poštivanja (barem) minimuma Ustava i zakona najmoćnija osoba u države doslovno „šeta“ s mjesta na mjesto - svekolikog odlučivanja . Čak i ukoliko treba izmijeniti Ustav. Sva svoja (velika) ovlaštenja Aleksandar Vučić namjerava ponijeti sa sobom!

  Vidno razočaran, pa čak i pomalo potresen gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, danas je ispred ono malo preostalih mostarskih medija i novinara ili pak onih koji bi to željeli biti... otvorio srce i dušu. Kordić smatra (ni manje ni više) nego da se protiv njega, ali i „interesa Mostara“ uvezala malo veća grupa (par desetina najmanje!? op.aut.) utjecajnih ljudi. Kasnije je i sam potvrdio da smatra da se radi o „ZAVJERI“ , te da ništa nije slučajno .

  Da se kojim slučajem bira „najveće iznenađenje“ ovog izbornog ciklusa u BiH onda bi ta „nagrada“ navjerovatnije otišla u ruke - Zdenka Lučića! I to ne samo zbog načina na koji se kampanja vodi, već i zbog njenog sadržaja u kome je Lučić „preskočio crtu“ i suprostavio se Draganu Čoviću... kao niko do sada . Dosadašnji oporbenjaci su uvijek dobro znali do koje „granice“ mogu ići, što je čak i išlo na ruku Čoviću, koji je onda mogao okolo besjediti da.. eto ima i neku „oporbu“ .

  Ono što je, Darijana Filipović, za HDZ BiH i Dragana Čovića – to je (još uvijek) mlađahni Semir Efendić za Stranku za BiH i „Osnivača“ mu! Novo mlado lice , koje samo vrši transmisiju mišljenja iz vrha ili „pozadine stranke“ - prema javnosti. Ima naravno i razlika (spol i politička platforma), ali je modus operandi poprilično sličan. Kao i gotovo "svaki"  viđeniji član SBiH (još od čuvenog NE Osnivača nakon letve u glavu ) i Efendić svoje političke korijene vuče iz... SDA!?

  Slaven Kovačević (DF) ili nešto kao „rezervni Komšić“, vjerojatno je jedini kandidat - i to za najvišu funkciju u državi – onu predsjedničku, koji ne mora raditi nikakvu kampanju!? Najbolju kampanju za Kovačevića (i ranije za Komšića) uvijek odrade njegovi politički protivnici! Kandidati iz hrvatskih političkih opcija kojima je Kovačević kao i Komšić crvena krpa i „trn u oku“. Kritike nisu samo političke, već počesto i „ispod pojasa“, pa i dobrog ukusa.

  Suštinska politička razlika između dva kandidata za mjesto Člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata – kandidatkinje HDZ BiH - Darjane Filipović i nezavisnog kandidata ujedinjene oporbe Zdenka Lučića – praktički ne postoji! Sadržaj je vrlo, vrlo sličan, ali i forma radikalno različita. Ne samo, jer se radi o „srazu“ ženske kandidatkinje i muškog kandidata. U pitanju su dva pristupa politici i kampanji.

  Ne treba se previše zavaravati: HDZ je još čvrst kao stijena , uz par procenata gore-dolje, ali je zato na „staklenim nogama“ – Andrej Plenković - lider ove stranke i premijer RH... u trećem mandatu. Slučaj „Gospić“ je samo kap, koja je prelila čašu . Nešto što se tako jasno obilo o glavu tzv. malih građana u Lici (ali i šire) i što je još za Plenkovića užasnije – uglavnom po glavama vjernih glasača Plenkovićeve stranke!

Prije rata i agresije na BiH (u vrijeme „one države“) Emir Balić je za mnoge mostarske dječake poput mene - bio gotovo mitski lik . Popularan koliko i najbolji igrači tada fudbalski „raspjevanog“ Veleža, koji je „žario i palio“ bivšom državom. Pojavio bi se onako stasit i nekako ponosan na vrhu Starog mosta. Naizgled „nezainteresiran“ i uz tek kratki pozdrav publici rukom u stilu... dobro je raja dosta aplauza ... i onda ... onda je izveo jedan od svojih legendarnih skokova, zbog kojih je postao sinonim za ovu mostarsku drevnu vještinu skakanja ( laste, ćupice i štange ) sa „Hajrudinove drevne i neobično lijepe ćuprije“. Sretao sam ga, naravno, ponekada i u holu ili sali mostarskog kina „Zvijezda“, ali kao da to nije bio onaj Emir sa vrha Starog mosta. Kao da su postojala dva Emira: Onaj "mitski" i onaj, koji – ipak - mora zaraditi plaću. Naše poznanstvo, pa mogu reći i prijateljstvo, počelo je neposredno nakon okončanja rata u BiH, kada je Emir tek izašao iz logora st...

    Kakva će biti ova „izborna sezona“ u Mostaru i HNK? Pa, nakon dugo vremena moglo bi biti malo veće gužve od onoga što smo gledali do sada. Više je razloga za to, ali krenimo od... tehnologije. Nadolazeći izbori su prvi na kojima će glavnu riječ imati tehnologija. Dakle, ništa papir i olovka... već skener i čitač otisaka. U teoriji izbori bi trebali znatno više odražavati stanje na terenu i spriječiti manipulacije pokojnim i rahmetli glasačima, ali i onim čuvenim „izborima nakon izbora“, kada su se u kutije masovno naguravali već ispunjeni listići ili su se pak neki od njih činili nevažećim zbog dopisivanja ili docrtavanja po njima.

  Zagreb se ozbiljno „uzjogunio“ zbog jednog pokopa „kod susjeda“   sa istoka. I oni s lijeva i oni - s desna su manje više jedinstvenim u stavovima... što nije tako česta pojava. Premijer RH Andrej Plenković (HDZ) je više nego jasan... ovakva Srbija, koja organizuje državni ukop (sa svim počastima) presuđenom ratnom zločincu - Ratku Mladiću - ne može u EU! Proziva Plenki i najviše evropske zvaničnike, kojima je Hrvatska „dala i svoj glas za izbor“ pokušavajući uspostaviti kauzalnu vezu između date podrške i očekivanja. Jasan je i dugogodišnji (vječni?) europski parlamentarac (i EU izvjestilac za Srbiju), Tonino Picula (SDP). On lijepo i lucidno primjećuje kako je "svako veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića ili relativiziranje njegovih zločina izravno suprotno vrijednostima na kojima počiva Europska unija".

Bilo je hoće-neće i to više kao nategnuto testiranje javnosti – kako domaće tako i strane (ponajprije regionalne), pa ja na kraju - ipak bilo... da HOĆE! Presuđeni ratni zločinac i to za najužasnije ratne zločine definirane međunarodnim pravom i konvencijama biće sahranjen u Srbiji uz najviše vojne i civilne počasti. Opelo će mu predvoditi, ni manje ni više, nego patrijarh SPC Porfirije. Šta to znači?

  Vučić se vrlo temeljito priprema za izbore čiji siguran datum održavanja zna - samo on!? Kalkulacija je naravno bazirana ne špekulacijama o navodnom „najboljem terminu“ za njega i njegov politički blok. Čestim izbornim procesima i kalkulacijama sa datumima izbora, Vučić želi zbuniti i taktički umoriti opoziciju, kako bi ona ostala u mraku i ne bi mogla na pravi način i pravovremeno osmisliti svoju strategiju nastupanja. Ovakav pristup je tipičan za hibridne režime u kojima mnogo toga „postoji“, ali samo na papiru , dok „volan vlasti“, novca i utjecaja čvrsto drži ekipa na vlasti oličena u sveprisutnom šefu , koji suštinski zloupotrebljava procedure i rokove.

  Premijer RH Andrej Plenković opet je bio „široke ruke“. Na projekte od kako se navodi „interesa za Hrvate u BiH“ Vlada susjedne nam države (RH) je iskeširala desetine miliona eura! U pitanju je skoro 26 miliona eura, koji će se „razliti“ na ukupno šest stotina projekata. Brojka je velika, ali zna se šta je najvažnije i politički najoportunije: Sveučilište, HNK, SKB... Ukoliko Plenkovićeva vlada zaista ima „viška novca“ i političke volje, onda svoje pare može trošiti kako želi. Pa i na projekte u BiH, od čega neće konačne koristi imati samo Hrvati, nego i ostali građani.

  Kada se sve „sabere i oduzme“, Evropa je (još uvijek) jedno od najboljih mjesta za život u cijelom svijetu, ali je veliko pitanje koliko će to (još) ostati! Učeći se na svojim tragičnim istorijskim iskustvima od koji su dva svjetska rata samo dio te zamršene i počesto vrlo krvave istorijske priče, evropski kontinent je u zadnjih šezdesetak godina uspio izgraditi jedinstvene i o mnogim pitanjima vrlo kvalitetne osnove društvenog, demokratskog, ali i industrijskog razvoja. Da ne bude zablude, demokratija u punom smislu riječi i prakse je na nivou svijeta još uvijek više izuzetak, nego pravilo, dok je u Evropi do nekog vremena - bila nešto što se jednostvno - podrazumijevalo.