JEŽEVIM KORAKOM... DO PREDSJEDNIŠTVA

 

Kroz svoj mandat u Predsjedništvu BiH, Denis Bećirović, (SDP BiH) se provukao poput „šumskog ježa“. Polako, ali sigurno, te uz neznatno lagano šuškanje opalog žutog lišća.

Kada bi zaprijetila kakva „opasnost“ brzo bi osmotrio situaciju, te se po potrebi sklupčao i sačekao da opasnost prođe, pa onda nastavio jednako kao i ranije. Polako, ali sigurno.

Iako mu ime znači „more“, Denis Bećirević, je ipak više neka spora ravničarska rijeka, koja teče, a kao da stoji. Takav mu je i politički habitus. Ima velike, ali ne i prevelike ambcije, pa ne ugrožava one „prave stranačke šefove“, kojima dobro dođe kao dobar kadar. Još uvijek mlad, školovan i učtiv.

Neki bi kazali smiren, uravnotežen i dugoročno koristan, a ja bih rekao nedovoljno odlučan i u pravilu kompromiser.

Bećirevićeva (uspješna) politička karijera traje već decenijama za što su zaslužna dva faktora; jaka izborna baza u njemu naklonjenom i gusto naseljenom dijelu BiH, ali i taktika da se nikada previše ne zalijeće, već oprezno bira korake i prilagođava se „situacijama“.

Poput ježa, koji polako, ali sigurno hodi do svoje „kućice“... negdje duboko u „šumi“.  

Njegov mandat u Predsjedništvu je bio, skoro pa automatski i nekako odrađen na „autopilotu“. Bez puno srkleta i velike drame. Čak i kada bi pokušavao djelovati nekako odlučnije to mu nije polazilo za rukom zbog njegovog „nekako vječno tužnog i pomalo dječijeg lica“, iako se radi u muškarcu duboko zašlom u „srednje godine“.

U njegovoj blizini vrijeme kao da teče usporeno i u nekom svom ritmu.

U određenim situacijama to je svakako prednost, ali u većini – ipak nije, jer nije ovo Skandinavija ili neki drugi bogati region Evrope sa stabilnom demokratijom. U takvim okolnostima Bećirević bi bio jako dobar kandidat, ali na „brdovitom Balkanu“ to baš i nije osobina, koja se politički cijeni.

Pa dobro; kako je onda pobijedio? Prije svega, jer je onda imao (kao i sada) podršku velikog broja stranaka, a i jedan veći broj birača je glasajući za Bećirevića više glasao protiv ostalih kandidata, nego nužno za njega.

Tu mu se taktičnost i čekanje politički isplatilo.

I u aktuelnoj kampanji Bećirević se previše ne istrčava. Nudi ono što najbolje zna. Tihi glas i program po principu; Za svakoga ponešto!

Kod njega je uvijek evolucija, a nikada revolucija.

Ali... njegov mandat u Predsjedništvu nikako ne treba gledati izvan okvira rezultata „Trojke“ na čijim "plećima" je doslovno iznesen u Predsjedništvo uz nešto malih, ali brojnih ruku - ostalih stranaka.

Bećirevićeva snaga je opet u onima koji će za njega glasati „protiv drugih“, a ne nužno i "za njega“. Na ruku mu ide i veći broj kandidata među bošnjačkim kandidatima, što znači da će u sektoru desnog centra biti vjerojatno dosta rasipanja glasova.

Ipak, neće to biti trka kao prije četiri godine. Tegovi „Trojke“ su preteški i sigurno će jedan dio onih koji su mu ranije dali glas... o tome dobro razmisliti ovaj put.

Međutim, Denis Bećirević i sada vozi - svoju trku.

Polako, ali sigurno. Ne obećava puno i ne zalijeće se. Kroz izbornu šumu kroči lagano i u nadi da je to njegova jedina, ali i najbolja taktika.

Ježevim korakom... JOŠ JEDNOM.