JOŠ JEDNA MOSTARSKA RATNA PRIČA: FRANCUZ
FRANCUZ Tog prohladbnog i neobično kišovitog proljeća „istočni dio“ Mostara je živio svoje prve...donekle mirne dane . Barem nije bilo svakodnevnih granatiranja, ali je grad i dalje izgledao tek kao gomila ruševina. Podjeljen i u strahu. Pun ožiljaka. Razbacanih kamenih blokova, zidova, prozora i raznog raskomadanog građevinskog materijala. Zidovi, gotovo svih kuća bili „ukrašeni“ karakterističnim „cvjetnim“ uzoricima od gelera eksplodiranih granata. Sve je još nekako mirisalo na barut u hladnom i vlagom ispunjenom zraku. Kišno vrijeme samo je doprinosilo opštem sivilu i spoznaji da prave razmjere rušenja grada spoznaš tek kada djelovanje viška adrenalina prestane i malo popusti stalni i umarajući oprez. Osjećaš se poput progonjene životinje, koja je konačno, nakon duge i opasne avanture života, našla nešto što liči na sklonište. I baš tog kišovitog dana na vratima lokalnog radija pojavio se lik, koji je već svojom neobičnom pojavom otkrivao da nije dio lok...