IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Hajmo odmah na početku postaviti - onako „u glavu“ , pitanje svih pitanja. Čemu STVARNO i ZAISTA služi politička opozicija u BH entitetu Republika Srpska? Političkom i javnom suprostavljanju dugogodišnjem vladajućem režimu Milorada Dodika ili pak urednom i upornom glancanju iste te glomazne mašinerije uz kalkulanstki izgovor da se radi o važnim nacionalnim pitanjima i temama ? Odgovor na ova pitanja je jednostavan! Opozicija u RS nije politička, a još manje ideološka protuteža Dodiku i ekipi. Radi se o birokratskoj i tehnokratskoj opoziciji, koju zanima samo pragmatični dolazak vlast i ovladavanje tokovima novca i utjecaja. Sve ostalo je u dlaku isto sa Dodikom i njegovom „priključenijom“. I kada se kritikuje „Lukašenko iz Laktaša“ , onda se to ne radi sa ciljem demaskiranja „svetih nacionalističkih krava“. Baš suprotno...

  Odluka Visokog predstavnika Velentina Inzka, kojom je nametnuo zakonsku zabranu negiranja genocida, ali i svakog oblika veličanja ratnih zločina u BiH naišla je na, očekivano, oštre reakcije u Republici Srpskoj. Posebno je žestok bio lider SNSD-a i vlasnik sve vlasti u RS – Milorad Dodik. On se doslovno „naložio“ preko svake mjere, prijeteći čak i nekakvim mogućim sukobima, „ako bude potrebno“. Cijeli taj cirkus Dodik je izveo samo zbog toga što se Visoki predstavnik konačno odvažio nametnuti Zakon, koji - da se u BiH vode iole normalne politike, ne bi niti trebao nametati. Poštivanje sudskih odluka, posebno u slučaju više puta presuđenog genocida u Srebrenici je stvar elementarnog poštivanja zakona i prava, pa i političke korektnosti, ukoliko se zaista želi graditi bolja budućnost. Nije RS u tome jedina, niti je Dodik jedini taj koji otvoreno negira najteže zločine. Nakupilo se te materije već podosta u postratnoj BiH...

Što trijezan misli – to pijan govori ...Ova bi se dobro poznata poslovica iz širokih narodnih masa na Balkanu mogla ponajbolje upotrijebiti pri pokušaju dešifrovanja prave uloge Alekdandra Vulina u političkom i javnom životu Srbije i regiona. To ne znači da Vulin izjave „daje pod gasom“ , ali jasno ukazuje na to da je on samo puka i to vrlo bezobzirna transmisija različitih retrogardnih i opasnih ideja, koje se motaju po glavama zagovornika nekog novog oblika „Velike Srbije“ na Balkanu. Onih „trijeznih“ ...

    Lider HDZ i HNS BiH, Dragan Čović, osjetio je potrebu „političkom Sarajevu“ ili bolje reći političkim liderima Bošnjaka objasni kakvu to politiku prema BiH „zapravo“ vode premijer RH, Andrej Pleković i predsjednik te zemlje Zoran Milanović. Ukratko, ako je vjerovati Čoviću, sve se može objasniti vrlo kratko i jednostavno: „Med i mlijeko“! Šta je sporno? Čović tako tvrdi kako su oni „ europski lideri i europski političari koji žele dobro BiH“. Šta više, smatra i da je „uvjeren kako kolega Bakir Izetbegović i bošnjački narod u cjelini(!?) nemaju većeg prijatelja od predstavnika vlasti u Republici Hrvatskoj“ . 

  Kakvu to „igru“ igra Zorana Milanović predsjednik susjedne Hrvatske u vezi BiH? Ako mene pitate dvojaku: naivnu, ali i opasnu! Doći u susjednu zemlju, u neki (uz dužno poštovanje sviju) mali grad , pa ispaliti k'o iz puške kako ne namjeravaš službeno posjetiti glavni grad države koju posjećuješ, može sebi dopustiti samo bahati i naivni državnik i političar. Njegova tvrdnja kako neće u Sarajevo, dok se “neke stvari ne razriješe” , školski je primjer loše diplomatije, ali i pokušaja grubog uplitanja u političke i svake druge odnose zemlje u kojoj je on samo gost i ništa više. 

  Utakmicom na Grbavici protiv Iraca iz Colerainea, mostarski Rođeni su se i smibolički podigli iz pepala i opet postali - KLUB . Dugo je trebalo da se to dogodi, jer je Veležu bila namjenja sudbina tavorenja i nestanka! Velež je bio simbol koga je trebalo uništiti i izbrisati, zarad nekih novih politika i planova. Htjela se pisati neka nova istorija/povijest Mostara, u kojoj nije bilo mjesta za Velež, kao i mnoge druge simbole i važne istorijske priče grada.  

  Kada mu nešto krene u smjeru, koji nije pomno planirao i medijski detaljno „pripremio“, predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, se ponaša poput glavnog lika iz popularne srbijanske filmske franšize „Tesna koža“. „Oseća se - iznenađen i uvređen“! Zauzme pozu pred pomno izabranim kamerama, složi „ozbiljnu facu“ , pa krene da rešeta u kratkim rafalima i sa velikim pauzama između rečenica, kako bi pojačao dramatiku svojih riječi i stavova. Političko pozoriše. Uglavnom svi su krivi , naravno, osim njega i toliko mu drage Srbije. Vučić se voli pri tome izražavati vrlo slikovito, te u cijelu priču uvaliti i zrno nekakve urote protiv njega i Srbije kao države. 

  U savremenim digitalnim vremena opće uvezanosti, kada je način komunikacije nezamislivo lagan i dostupan, predsjednik HDZ BiH i HNS BiH, Dragan Čović, odlučio je lideru SDA, Bakiru izetbegoviću, napisati – „sitno pismo“!? Pismo kao oblik komunikacije dvojice temeljito posvađanih lidera je vrlo zanimljiv izbor od strane Čovića. Posebno, jer su se njih dvojica, koliko juče, sastala sa „strancima“ u Sarajevu kako bi još jednom potvrdili da se u malo toga slažu. Repriza reprize...Nešto kao „vječni“ TV serijal „Bolji život“ na kanalima bivše države. Pismo kao forma, siguran sam, nije izabrano slučajno od strane Čovića. Radi se o svojevrsnoj „poruci“ Izetbegoviću, kako ubuduće mogu komunicirati samo na daljinu i to na starinski način . Izdaleka i strogo službeno.

  Na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni vlada poprilična zbrka i opšta „zbunjoza“. Malo ko zna šta bi i kako bi - to što planira ili misli, ralizovao i ostvario. HDZ BiH kristalno jasno zna šta bi u vezi izmjena Izbornog zakona BiH, ali se pokušaji provedbe svega toga već godinama “kupaju u moru neizvjesnosti“ . Čoviću je jasno da igra „politički poker“, pa pokušava taktizirati. Posebno sada, nakon što se lobiranje Zagreba na Zapadu izjalovilo. Sa druge strane, SDA jako dobro zna šta neće (ulitimativne zahtjeve HDZ-a), ali teško javno komunicira vlastite zahtjeve ili stavove. Sve to nekako ide presporo i bez dovoljno inicijative. Barem se takav osjećaj stječe u javnosti. SDA bi najrađe da „presjeku stranci“, ali veliko je pitanje koliko je to (sada) realna opcija. 

  Mlađani gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković, povukao je ovih dana jedan od svojih bizarnijih politički poteza, nakon što je zasjeo u fotelju banjalučkog gradonačelnika. Iako je i ranije Stanivuković znao plijeniti pažnju različitim   populističkim potezima na ivici bizarnosti, odluka o neplaćanju parkinga u Banja Luci vozačima sa registarskim pločicama susjedne Srbije se, ipak izdvaja svojom posebnom simbolikom. „Nešto“ o ničemu..., nego , zašto se Stanivuković odlučio na ovaj potez? 

  Dugo se, narodskim jezikom rečeno, „telila“ ta priča oko izlaska ili ostanka Denisa Zvizdića iz SDA. Te, hoće , te neće , te ima uslove ili će razmisliti ... Uglavnom, cijela ta politička komedija je potrajala neko vrijeme, ali stigao je i trenutak za zvaničan razvod . Priča se toliko otegla „na rate“ da su se čak i neki „poslovični dobro informisani analitičari“ iz Sarajeva samo se pitali kada će doći taj „trenutak“ ? Opće mjesto bošnjačke politke. Bitka koja se već dogodila, ali je trebala biti obznanjena. Formalno.

Pregovori oko moguće izmjene Izbornog zakona BiH nametnuti od strane HDZ BiH, završili su kako su i počeli, uz puno priče, obećanja, prijetnji, uslovljavanja i naravno - bez rezultata. HDZ BiH i SDA su okončali ovo mučenje ili bolje reći političku borbu u blatu uz samo jedan, mali, ali za diplomate važan pomak u Mostaru. Grad, koga je prvobitno lider HDZ BiH čvrsto „uvezao u paket“ , zajedno sa pitanjima izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda i delegata u Dom naroda Parlementa FBiH, konačno je tako izašao na izbore i dobio legalnu vlast.