Kakvu to „igru“ igra Zorana Milanović predsjednik susjedne Hrvatske u vezi BiH? Ako mene pitate dvojaku: naivnu, ali i opasnu!
Doći u susjednu zemlju, u neki (uz dužno poštovanje sviju) mali grad, pa ispaliti k'o iz puške kako ne namjeravaš službeno posjetiti glavni grad države koju posjećuješ, može sebi dopustiti samo bahati i naivni državnik i političar.
Njegova tvrdnja kako neće u Sarajevo, dok se “neke stvari ne razriješe”, školski je primjer loše diplomatije, ali i pokušaja grubog uplitanja u političke i svake druge odnose zemlje u kojoj je on samo gost i ništa više.
Plansko zaobilažanje Sarajeva, kao neki oblik protesta, postala je uobičajna praksa najviših zvaničnika Hrvatske, (sjetimo se samo Kolinde), pa je dobro upitati; Dolaze li oni (tehnički) u posjetu BiH ili zapravo posjećuju suštinski neku „virtualnu“ Herceg-Bosnu (treći entitet), špartajući od Srednje Bosne do Mostara i Hercegovine?
Ovakva vrsta ponašanja bi u svakoj drugoj zemlji bila označana kao diplomatski skandal, a kao takva i vjerovatno diplomatski nemoguća, ali u BiH, eto može se i zaobići centar državne vlasti i pri tome, (kojeg li bezobrazluka), još i držati pridike, kakav bi Izborni zakon ta zemlja trebala ili morala imati!?
I sve to uz pozivanje na Dayton i prava Hrvastke kao potpisnice tog sporazuma. Da, ali u ulozi „zaraćene strane“, čija je uloga potpuno demaskirana pred Haškim sudom.
Ovakva politika, zapravo, najviše štete nanosi onima, koje Milanović kao zastupa i čija prava „štiti“.
Cijeli njegov problem, koji je ujedno i problem zvaničnog Zagreba je u stavu da se sa Sarajevom i političkim predstavnicima Bošnjaka, može i mora razgovarati sa pozicija ultimatima, sile ili nekakvog „moranja“.
Takva politika je posebno pogubna, pa i politički naivna, nakon što je doživjela diplomatskli debakl na Zapadu. I pored žestokog lobiranja i plašenje Evrope radikalnom političkim islamom. Omiljenim općim mjestom desne političke Hrvatske, još od Tuđmana i njegove teorije o Hrvatskoj kao „predziđu katoličanstva“.
Milanović iz tog jasnog poraza svoje politike i državne politike Hrvatske prema BiH, očigledno nije naučio baš ništa!
Pravi i odgovorni političar bi pokušao pronaći alternativu za propalu politiku, ali Milanović očito nije takav tip. On je sazdan iz jednog komada, pa svoje zablude želi predstaviti kao „principijelan stav“.
On je predsjednik-svađalica, koji misli da može najvažnijim zemljama iz sastava EU i NATO saveza i dalje docirati i popovati i to sa teritorija zemlje, gdje je njegova politika, blago rečeno – demontirana!?
I to ne od strane „političkog Sarajeva“, kako se to voli reći, već od „političkog Bruxellesa“, kome Hrvatska geopolitički pripada i trebala bi dijeliti „iste vrijednosti“.
Milanović prvo ziheraški prikači srebrenički cvijet na rever i uputi par fraza o osudi genocida, pa onda samo koji sat kasnije - „oplete“ po BiH i praktički pokuša ucjeniti zvanično Sarajevo!?
Naivno, ali i opasno.
Sve to samo ukazuje na nastavak neracionalne politike zvaničnog Zagreba u BiH, gdje se potiho, pa počesto i vrlo otvoreno sarađuje sa Dodikom i Srbijom, dok se na sve načine hibridno „ratuje“ sa Sarajevom i BiH.
I sve to nakon više nego očitih glasova iz Bruxellesa da se takva politika mora mijenjati.
Poruke iz Bruxellesa očigledno nisu naišle na plodno tlo na Pantovčaku. Milanović i dalje insistira na jednoj te istoj priči i politici i pri tome je još bahat i isključiv. Nešto kao Tuđman 2,0.
I još kaže da „nije nacionalista“...
Nema komentara:
Objavi komentar