Balkanski narodi su naučili živjeti po principu:
„Šuti i trpi“. U BiH bi mi još dodali i... „šuti još je i dobro... kako bi
moglo biti“.
Naš transgeneracijski problem je pristanak
na nepravdu kao dio kolektivnog DNK. Kao normalno stanje u kojem se oni
„pametni“ – ugrade, a oni drugi šute i trpe. Baš zato što trpimo
- naše iznenadne pobune su uvijek nekako eksplozivnije i samo, naizgled, iznenadne.
Figurativno rečeno u ove narode su „ugrađeni“ sporogoreći
štapini nezadovoljstva, koji tinjaju, ali na kraju, ipak dovedu do
neke eksplozije!
Klasičan primjer trpljenja nepravde je
rušenje nadstrešnice u Novom Sadu. Jednostavno je ljudima - prekipjelo.
„Štapin“ je dogorio.
Nešto slično, upravo se događa u Sarajevu, gdje
je sve bilo kao „normalno“ (ili se samo glumilo) i malo šta je narod moglo
natjerati na izlazak na ulice, dok se nije dogodila tragedija sa tramvajem,
koja tek treba biti ispitana i utvrđeni razlozi.
Međutim, sama činjenica da je do toga došlo i da
je jedan mladi život „morao“ biti ugašen, a drugi trajno oskaćen doveo je
do „Efekta nadstrešnice“ i u glavnom gradu BiH!
Vlast je kao i obično strateški prvo šutjela i
nudila nekakva „pojašenja“, a onda je ponuđena ostavka premijera Nihada Uka i
Vlade. To je najmanje što se moglo očekivati i treba biti samo početak obračuna
sa našom poslovičnom nonšalancijom i shvatanjem države kao „krave muzare“, koja
služi samo ugrađenim elitama bez previše odgovornosti.
To što će tamo neko podnijeti POLITIČKU
odgovornost – to je nešto što se podrazumijeva, ali i za to na Balkanu važe
neka druga – rastezljiva pravila. Čak i u zemljama članicama EU – poput
Hrvatske, gdje sve „završava“ hokejaškom zamjenom ministara.
Ponudi se i ovdje ostavka, ali se po istom
principu pričeka da prašina vremena prekrije problem, koga sa malo ko za
par mjeseci kasnije uopšte sjeća!
I to ne bi smjelo biti samo kada „padaju mrtve
glave“.
Šta je sa aferama, koje su ovu državu koštale
stotine miliona ili milijardi maraka? Ko je odgovarao za, recimo... Vijadukt
ili propast gomile nekadašnjih giganata. Zar treba biti mrtvih glava
da se svijest naroda probudi i dobrovoljne hibernacije.
Da sporogoreći štapin dođe do kraja!
Ne treba, ali to je taj prokleti Balkan. Strpljiv
i uplašen u isto vrijeme. Sklon kompromisima... „samo da se ne puca“, a kada se
zapuca... onda se pitamo... „šta nam ovo rade“?
Pa isto ono što su i ranije radili samo što ste
dobrovoljno pristali da budete pijuni i slijedite pravila igre, koju ne možete
dobiti!
Vlast i opozicija... „sve je to u pet deka“ u
državi koja je spakovana po etničkim principima i onda je sve ostalo
takvo kakvo jeste. Država sve buduće penzionere pretvori u socijalne slučajeve
i sve ostane samo na čuđenjima!?
Sve je više zasnovano na formi, nego na sadržaju.
Na dobro organiziranoj predstavi pozicije i
opozicije. Igri živaca u ovladavanju resursima. Izbori su tu samo da se za ko
su gazde.
Sve ostalo je samo kulisa... dok sporogoreći
štapin polako dogorijeva! Slijedite li algoritam vlasti ili vlastiti zdrav
razum?
Zato prestanite kalkulantski nuditi ili davati
ostavke i učinite nešto. Valjda ima nešto jače od dobrih plaća i pozicija.
Mrvica „obraza“, ako znate na šta mislim i ako
vam je do toga uopšte stalo.
Nema komentara:
Objavi komentar