I ranije je postojala tzv. „ekonomska
diplomatija“ u službi državnih privrednih interesa, ali ono što se u zadnjih
godinu dana događa u svijetu okreće potpuno naglavačke sva dosadašnja
pravila i modele ponašanja.
Praktički, skoro svako pitanje je u suštini puno
više ekonomsko, nego političko ili čak - geopolitičko. Sve je svedeno na puki i
goli interes tako da je sada glavno pitanje: Šta zanimljivo nudite i šta
zauzvrat tražite?
Mada se i ranije trgovalo preko ambasada i drugih
DKP „alata“, najnoviji trend je pokrenuo predsjednik SAD Donald Trump kada je
proglasio tzv. „Liberations day“ – odnosno onoga momenta kada je praktički
cijelom svijetu zaveo protekcionističke mjere u vidu velikih ili čak
astronomskih carina.
Trumpova logika je logika kapitala kao
osnovnog pokreta svega ostalog; od sigurnosti, preko savezništava svih vrsta do
personalnih odnosa, koji su u njegovom svijetu (Art of deal) počesto
glavni pokretač zbivanja.
Trump razmišlja ovako: Sve će biti pod našom
kontrolom, a ako to nije moguće, onda ćemo učiniti sve da to postane ili da se
utjecaji ostalih „faktora“ i sila umanje ili otežaju. Ali to je borba
„titana“. Kine, SAD, Indije, EU sa pridruženim „srednjim silama“ i već
posrnule, ali sirovinama bogate Rusije.
Ostatak svijeta u koga se ubraja i BiH je
praktički prisiljen uzimati samo ono što mu se nudi i pri tome ne postavljati
previše pitanja. Prikloniti se jednoj od strana i pokušati nekako ishoditi za
sebe najbolje uslove u vremenima kada se pod pritiskom Četvrte ekonomske
revolucije doslovno cijepa svijet.
Balkan i prostor bivše Jugoslavije su naravo dio
Evrope, ali geopolitika nije geografija.
Naime, Trumpova Amerika je praktički od prvog
dana pokazala kako u ekonomskom smislu ovaj važan dio Evrope vidi kao svoj
predominantno ekonomski plijen, koji je geopolitički „utvrđen“ još prije
tridesetak godina kada je Washington odigrao ključnu ulogu u obustavljanju
ratova, priznanju državnosti bivših republika ili osamostaljenju Kosova.
Od sve moguće geopolitičke važnosti ex-YU
prostora, Trumpa zanima samo ekonomija i to oni najvažniji sektori, poput
energetike ili infrastrukture.
Klasičan primjer takve politike je „kaparisanje“
sjevernog Jadrana i Hrvatske za „pipu“ preko koje na Balkan dolazi američki
plin“, koji onda ide i dalje sve do BiH i „Južne konekcije“. I za naftu i
ostale derivate ključan je deal sa Hrvatskom i Janafom preko koga SAD
žele istisnuti Rusiju iz Naftne industrije Srbije i dijela BiH.
Amerikanci su zakasnili što se tiče dva
najvažnija i najveća aerodroma u regiji – Zagreba i Beograda (zakupili
Francuzi), ali svakako nisu zakasnili sa onim u Sarajevu i Mostaru, koji je
logična logistička podrška zbog zimskih vremenskih prilika u Sarajevu.
Na plin se može proizvoditi i struja, pa su uplanirane
i termoelektrane na plin (opet je tu Mostar). Što se tiče infrastrukture
zanimljiv je i naš još neizgrađeni autoput, posebno dio kroz planinu
Prenj, pa se i tu američki patriotski ulagači vide kao važni ponuđači.
Investicijskim novcem valja upravljati, pa je u toku
i ubrzan proces formiranja Međunarodne burze u Distriktu Brčko, gdje strateški
raspoređen dobar poznavatelj prilika BiH – Raffi Gregorian.
Ukoliko je neko sumnjao o čemu se tu radi i ko će
na Berzi biti „glavni“... onda je dobro podsjetiti se izjave gradonačelnika
Brčko distrikta BiH - Siniše Milića s kraja prošle godine.
„Ovaj projekat realizujemo u saradnji s grupom
američkih investitora i mislim da je i to jedna snažna poruka o političkoj
stabilnosti Distrikta. Berza će omogućiti lakše odvijanje poslovnih
inicijativa, privući domaće i strane investicije i dati priliku privredi i
građanima da plasiraju svoja sredstva i učestvuju na tržištu kapitala“ –
kazao je Milić.
Brčko nije izabrano slučajno. Izabrano je jer
nema preteške jurisdikcije entiteta, a i radi se projektu na kome su od prvog
dana radili – Amerikanci.
Dakle, Amerikanci su uspostavili infrastrukturu
i označili ciljeve svoje ekonomske politike. Politika je tu
samo da omogući uslove. Da pomogne gdje treba, da detektuje „uska grla“ i
naravno postupi onako kako je obećala.
Zauzvrat otvoren je prostor za druge „poslove“,
koji nisu nužno vezani sa interese građana BiH, kao što mo to vidjeli u slučaju
Milorada Dodika, koji se nakon „ruske bajke“ otvoreno ponudio Amerikancima i ko
zna šta sve „dao“ da bi bio skinut sa „crne liste“, pa čak i ugošćen u SAD.
Doduše po hodnicima ili na doručku, ali i to je
ipak itekakav iskorak u odnosu na poziciju koju je ranije imao.
U Banja Luku je već stigao Trumpov čovjek od
povjerenja, koji treba da procjene šta uzeti, a na čemu se zahvaliti. U FBiH je
taj proces skoro pa okončan.
Šta da vam kažem? Ulazimo u pravi kapitalizam. Američki!

Nema komentara:
Objavi komentar