PROIZVEDENO U BIH - NAPLAĆENO U SAD!

 

I ranije je postojala tzv. „ekonomska diplomatija“ u službi državnih privrednih interesa, ali ono što se u zadnjih godinu dana događa u svijetu okreće potpuno naglavačke sva dosadašnja pravila i modele ponašanja.

Praktički, skoro svako pitanje je u suštini puno više ekonomsko, nego političko ili čak - geopolitičko. Sve je svedeno na puki i goli interes tako da je sada glavno pitanje: Šta zanimljivo nudite i šta zauzvrat tražite?

Mada se i ranije trgovalo preko ambasada i drugih DKP „alata“, najnoviji trend je pokrenuo predsjednik SAD Donald Trump kada je proglasio tzv. „Liberations day“ – odnosno onoga momenta kada je praktički cijelom svijetu zaveo protekcionističke mjere u vidu velikih ili čak astronomskih carina.

Trumpova logika je logika kapitala kao osnovnog pokreta svega ostalog; od sigurnosti, preko savezništava svih vrsta do personalnih odnosa, koji su u njegovom svijetu (Art of deal) počesto glavni pokretač zbivanja.  

Trump razmišlja ovako: Sve će biti pod našom kontrolom, a ako to nije moguće, onda ćemo učiniti sve da to postane ili da se utjecaji ostalih „faktora“ i sila umanje ili otežaju. Ali to je borba „titana“. Kine, SAD, Indije, EU sa pridruženim „srednjim silama“ i već posrnule, ali sirovinama bogate Rusije.

Ostatak svijeta u koga se ubraja i BiH je praktički prisiljen uzimati samo ono što mu se nudi i pri tome ne postavljati previše pitanja. Prikloniti se jednoj od strana i pokušati nekako ishoditi za sebe najbolje uslove u vremenima kada se pod pritiskom Četvrte ekonomske revolucije doslovno cijepa svijet.

Balkan i prostor bivše Jugoslavije su naravo dio Evrope, ali geopolitika nije geografija.

Naime, Trumpova Amerika je praktički od prvog dana pokazala kako u ekonomskom smislu ovaj važan dio Evrope vidi kao svoj predominantno ekonomski plijen, koji je geopolitički „utvrđen“ još prije tridesetak godina kada je Washington odigrao ključnu ulogu u obustavljanju ratova, priznanju državnosti bivših republika ili osamostaljenju Kosova.   

Od sve moguće geopolitičke važnosti ex-YU prostora, Trumpa zanima samo ekonomija i to oni najvažniji sektori, poput energetike ili infrastrukture.

Klasičan primjer takve politike je „kaparisanje“ sjevernog Jadrana i Hrvatske za „pipu“ preko koje na Balkan dolazi američki plin“, koji onda ide i dalje sve do BiH i „Južne konekcije“. I za naftu i ostale derivate ključan je deal sa Hrvatskom i Janafom preko koga SAD žele istisnuti Rusiju iz Naftne industrije Srbije i dijela BiH.

Amerikanci su zakasnili što se tiče dva najvažnija i najveća aerodroma u regiji – Zagreba i Beograda (zakupili Francuzi), ali svakako nisu zakasnili sa onim u Sarajevu i Mostaru, koji je logična logistička podrška zbog zimskih vremenskih prilika u Sarajevu.

Na plin se može proizvoditi i struja, pa su uplanirane i termoelektrane na plin (opet je tu Mostar). Što se tiče infrastrukture zanimljiv je  i naš još neizgrađeni autoput, posebno dio kroz planinu Prenj, pa se i tu američki patriotski ulagači vide kao važni ponuđači.

Investicijskim novcem valja upravljati, pa je u toku i ubrzan proces formiranja Međunarodne burze u Distriktu Brčko, gdje strateški raspoređen dobar poznavatelj prilika BiH – Raffi Gregorian.   

Ukoliko je neko sumnjao o čemu se tu radi i ko će na Berzi biti „glavni“... onda je dobro podsjetiti se izjave gradonačelnika Brčko distrikta BiH - Siniše Milića s kraja prošle godine.

„Ovaj projekat realizujemo u saradnji s grupom američkih investitora i mislim da je i to jedna snažna poruka o političkoj stabilnosti Distrikta. Berza će omogućiti lakše odvijanje poslovnih inicijativa, privući domaće i strane investicije i dati priliku privredi i građanima da plasiraju svoja sredstva i učestvuju na tržištu kapitala“ – kazao je Milić.

Brčko nije izabrano slučajno. Izabrano je jer nema preteške jurisdikcije entiteta, a i radi se projektu na kome su od prvog dana radili – Amerikanci.

Dakle, Amerikanci su uspostavili infrastrukturu i označili ciljeve svoje ekonomske politike. Politika je tu samo da omogući uslove. Da pomogne gdje treba, da detektuje „uska grla“ i naravno postupi onako kako je obećala.

Zauzvrat otvoren je prostor za druge „poslove“, koji nisu nužno vezani sa interese građana BiH, kao što mo to vidjeli u slučaju Milorada Dodika, koji se nakon „ruske bajke“ otvoreno ponudio Amerikancima i ko zna šta sve „dao“ da bi bio skinut sa „crne liste“, pa čak i ugošćen u SAD.

Doduše po hodnicima ili na doručku, ali i to je ipak itekakav iskorak u odnosu na poziciju koju je ranije imao.

U Banja Luku je već stigao Trumpov čovjek od povjerenja, koji treba da procjene šta uzeti, a na čemu se zahvaliti. U FBiH je taj proces skoro pa okončan.

Šta da vam kažem? Ulazimo u pravi kapitalizam. Američki!