„Mostar je groblje afera“ – napisao sam u jednom
od svojih ranijih tekstova... samo treba odlučiti kopati. Dakle, ne treba puno
ili duboko kopati, već samo odlučiti se na taj potez.
Zašto? Zato jer je većina tzv. otvorenih pitanja
ili (planski) zaboravljena ili pak u tajnosti pokopana, nakon što su glavni
akteri odlučili da se... eto... nešto i pored najbolje volje - „ne može
provesti“. Najčešće je to bila tzv. „međunarodna zajednica“ (još od okretanja
leđa Hansu Košniku), ali sve to se nije moglo „sahraniti“ da nije bilo i
domaćih „grobara mostarske stvarnosti“.
Ko se još sjeća najava „Velikog distrikta“, koji
će objediniti urbanu jezgru grada ili kasnijeg pompezno najavljenog projekta
objedinjavanja SVIH gradskih javnih gradskih preduzeća i ustanova?
O školskom i obrazovnom sistemu da i ne govorim.
Količina novca koja se ulupa svake godine na poduplano obrazovanje (od vrtića
do Univerziteta/Sveučilišta) uz opstanak diskriminacijskog sistema „dvije škole
pod jednim krovom“ – dovoljno govori sama za sebe.
Nekakve ideje ili pritiska „stranaca“ još je i
bilo dok u Mostaru nije svjesno suspendovana demokratija, kada je ovaj
grad (kao jedini u BiH) propustio, ne jedan - već dva izborna ciklusa!? Tih
„zlatnih“ osam godina Mostaru više niko nikada neće moći vratiti i to je „rupa“
na čijem dnu su i dan-danas pokopani ili pak - privremeno odloženi mostarski
problemi.
A onda... onda se dogodila „lijepa priča“...
Sklepan je (mostarski) sporazum koji je omogućio
izbore i obezbjedio (kako se tada činilo) prihvatanje - za HDZ uvijek spornog
Statuta grada nametnutog od strane OHR-a.
Demokratija se vratila u Mostar, ali Grad i dalje
(već drugi mandat) živi sa „privremenim Statutom“, koga malo ko više i
spominje, osim onako... kao dio globalne političke priče i agende.
Više se njeguje i podstiče princip „lijepe
priče“, nego što se zaista razgovara o funkcionalnosti gradske administracije i
javnih institucija. I zaista Mostar je (posebno ljeti) vibrantan grad sa puno
turista i ljetnih šema, ali ispod svih tih naslaga „ljepote“, kriju se tužne i
tamne priče o domaćoj stvarnosti u kojoj je još uvijek važno ko će koga
prevariti ili provesti neki davno zacrtani cilj.
Aktuelna kriza oko (konačno) ujedinjenog Komunalnog preduzeća - primjer je te političke mimikrije, koja prikriva stvarno stanje: sistem „spojenih posuda“ interesa, „ove i one strane“, te principa djelovanja da se jedno govori, a drugo radi.
U međuvremenu apetiti su porasli, jer lider HDZ
BiH sada već otvoreno zagovara „treći entitet“, dok hrvatske političke opcije u
Gradskom vijeću (zahvaljujući najvećim dijelom apatiji probosnskog ili
bošnjačkog biračkog tijela) sada imaju prostu većinu od 18 ruka i ne
libe se koristiti je.
Ali ni to im nije dovoljno, pa se gradonačelnik
Mario Kordić neki dan na press konfereciji požali kako mu „konsocijacijski“
model uređenja Mostara - predstavlja problem. Dakle, na višim nivoima, poput
kantona, entiteta ili države konsocijacija je ono čemu se teži, dok je na lokalu
- u Mostaru – „uteg“!?
Kriza oko Komunalnog otvorila je puno širi front
sukoba u, inače, izbornoj godini od priče o tome ko će voditi jedno
preduzeće ili kako će ono biti organizirano.
Kako su „stranci“ odavno digli ruke od svega, pa
i Mostara, moguća su samo dva scenarija: nastavak dugotrajne krize uz povremena
usklađivanja kao i do sada ili pak eskalacija problema pri čemu bi iz mostarskog
ormara mogli poispadati svi kosturi prošlih „zaboravljenih“ ideja i projekta.
Od nikada do kraja provedenog istinskog
objedinjavanja grada do ponovnog otvorenog svojatanja Mostara kao „stolnog
grada“.
Kako sada stvari stoje i u odnosu na političko
okruženje, obje opcije su moguće i označit će početak (nove) velike gradske
krize. Moguće je da će biti samo odgovor jedna na drugu.
Razum nalaže dogovor oko „otvorenih pitanja“, ali
da je to bio princip odnosa politike prema Mostaru „groblje afera“ u ovom gradu
ne bi nikada niti postojalo. HDZ više i ne krije da Mostar namjerava urediti
„po svome kroju“. Ako treba i bez dovoljno protoka vremena, jer su takve
okolnosti.
Šta je odgovor probosanskih snaga na ovakvu
politiku? To tek treba vidjeti.
Ulazi li Mostar upravo u svoj, još jedan,
„začarani krug“ kriza i navodno „riješenih“ problema? Neku novu „lijepu
priču“...
I took a heavenly ride through our silence
I knew the moment had arrived
For killing the past and coming back to life
(„Back to life“ - Pink Floyd)
Nema komentara:
Objavi komentar