Dugo se, narodskim jezikom rečeno, „telila“ ta priča oko izlaska ili ostanka Denisa Zvizdića iz SDA. Te, hoće, te neće, te ima uslove ili će razmisliti...
Uglavnom, cijela ta politička komedija je potrajala neko vrijeme, ali stigao je i trenutak za zvaničan razvod. Priča se toliko otegla „na rate“ da su se čak i neki „poslovični dobro informisani analitičari“ iz Sarajeva samo se pitali kada će doći taj „trenutak“?
Opće mjesto bošnjačke politke. Bitka koja se već dogodila, ali je trebala biti obznanjena. Formalno.
Stvar je u tome što je Zvizdić kalkulirao i strogo dozirao svoj status u SDA vjerujući da će na taj način u strogo konkrolisanom javnom dijalogu „preko novina“ komuncirati sa liderom SDA, Bakirom Izetbegovićem i ishoditi za sebe i svoj klan neke koncesije.
Raniji odlasci iz SDA, poput ministara MUP-a Aljoše Čampare bili su samo upozorenje za veliki razvod, jer Zvizdić doživljava sebe kao političara velikog formata, koji zaslužuje mnogo više, nego što mu je dato. A dalo mu se da se ne lažemo – dosta.
Bio je Bakirov „Edvard Kardelj“, ali je želio biti i „Tito nakon Tita“...što se SINU OCA nije dopalo. Nikako. Imao je on za Zvizdića rolu i to visoku, ali ne baš tako visoku, kako je to Denis zamišljao i planirao.
Zvizdić je htio puno...puno više...recimo mjesto u Predsjedništvu BiH, pa u nekoj varijanti i Bakirovu SDA fotelju i mjesto na „sećiji“. Kada je postalo jasno da će Bakir zaobići Denisa u trci za mjesto u Predsjedništvu BiH, tada su i počeli problemi.
Može sada Zvizdić, koliko hoće, pričati o „urgetnim reforama u SDA“ ili bilo kojim drugim razlozima rastanka, ali je nezadovoljtsvo statusom, u suštini, bila „inicijalna kapisla“, koja je pokrenula tok događanja i „političkih neslaganja i komešanja“ na sećiji i oko nje.
Ko o čemu, Bošnjaci o foteljama, dobro uglavljenim mjestima i sinekurama.
I kada se nešto od toga „zasluženog“ ne dobije kao „na tanjiru“, eto odmah raznih problema. Političkih, konceptulanih ili bilo kakvih drugih...
No, za razliku od ostalih, Zvizdić je iz nekog razloga vjerovao kako je moguće promijeniti SDA „iznutra“ i praktički detronizirati Izetbegovića „kroz bazu“, te iskoristiti relativno slabe rezultate stranke na nedavno održanim lokalnim izborima. Sve se pogubilo u velikim gradovima, osim dijelom Mostara...ostali samo dugmići...kazali bi Maratonci.
Djelujući iz stranke, Zvidić je vjerovao da će polako, korak-po-korak, preuzeti stranačke baze po BiH i tako ostaviti Bakira i njegovu ekipu samu na vrhu, bez dodira sa „terenom“.
Nešto poput političkog „Aliena“ u stranačkom tijelu SDA, koji se prvo inkorporirao u tijelo domaćina, da bi onda kasnije samo iskočio kao „političko čudovište“, koje će pomesti sve oko sebe, uključujući i domaćina.
Kako se takav scenario nije dogodio, Zvizdić je logično zaključio da je došao momenat za razvod od Izetegovića.
Svako dalje kašnjenje samo je moglo biti kontraproduktivno, pa je izlazak napravljen pod pritiskom moguće prijetnje vlastite nebitnosti, kao posljedice prevelikog kalkuliranja i taktiziranja.
I tako, ode Denis iz SDA i sada je najvažnije pitanje: Koga će povući za sobom?
Ima li Zvizdić zaista nešto „vojske“ po stranačkim „bazama“ ili je to samo bilo taktičko kalkuliranje? Realno, odgovor je negdje u sredini.
Niti je Zvizdić neko ko može „do kraja razvaliti SDA“, niti je opet neko ko će ostati sam na „meraji“, obzirom na funkcije koje obavljao u stranci i u državnom aparatu. Nešto će Zvizdić uspjeti odlomiti od SDA - sigurno, ali će samo vrijeme pred nama dati tačan odgovor - koliko?
Ukoliko Zvizdića uzmemo kao „Aliena“, onda je Izetbegović neka vrsta „Terminatora“, koji se treba što prije vratiti kroz vrijeme i popraviti stvari radi budućnosti stranke, koju je osnovao njegov otac.
Sada je „lopta u Bakirovom dvorištu“, jer mora brzo reagovati i praktički „izmisliti“ nekog svog novog „najboljeg jarana“ i pokrpiti stranku. Vremena nema puno ni za Bakira ni za Denisa, jer su novi izbori za malo više od godinu dana.
Velika „igranka“ je konačno završena. Pobjednici i poraženi će se tek prebrojati...
Nema komentara:
Objavi komentar