Kada mu nešto krene u smjeru, koji nije pomno planirao i medijski detaljno „pripremio“, predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, se ponaša poput glavnog lika iz popularne srbijanske filmske franšize „Tesna koža“.
„Oseća se - iznenađen i uvređen“!
Zauzme pozu pred pomno izabranim kamerama, složi „ozbiljnu facu“, pa krene da rešeta u kratkim rafalima i sa velikim pauzama između rečenica, kako bi pojačao dramatiku svojih riječi i stavova.
Političko pozoriše.
Uglavnom svi su krivi, naravno, osim njega i toliko mu drage Srbije. Vučić se voli pri tome izražavati vrlo slikovito, te u cijelu priču uvaliti i zrno nekakve urote protiv njega i Srbije kao države.
Upravo na takav način Vučić je reagovao na usvajanje Rezolucije o osudi počinjenog genocida u Srebrenici od strane Parlamenta Kosova.
Predsjednik Srbije tvrdi da je to nekakva „poplava Rezolucija“, iako je prije Kosova takvu ili sličnu Rezoluciju, ovih dana, usvojio samo još parlament Crne Gore. On je pri tome još dodatno „bocnuo“ Crnu Goru ocijenivši da je „Podgorica bila revnosnija od Prištine“ i da će to „nažalost, ostati upisano”.
Kao za Prištinu mu je jasno zašto, ali Podgorici, Rezoluciju o Srebrenici, Vučić nikako ne može da oprosti i zaboravi. Nije to rekao, ali se iz svega može izvući zaključak o nekakvoj crnogorskoj izdaji i učešću u uroti, koju Vučić tako pažljivo njeguje i plasira po potrebi.
On, inače „očekuje i nastavak usvajanja ovakvih rezolucija, te da će se u nekim parlamentima u regionu, pazite dobro sada – „nastaviti političko iživljavanje nad Srbima“.
I sve ove teške riječi, optužbe i ničim dokaze „urote“, Vučić javno iznosi i dapače pomalo svima šifrovano prijeti, samo zato jer se neko usudio progovoriti o najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, koji je osim toga, dokazan i presuđen u nekoliko presuda Haškog suda!?
Vučić time ne želi pristati na na „mrvu pravde“ žrtvama ratova, koje je de facto, osmislila, pokrenula, finansirala i podržavala srbijanska nacionalistička elita u suludom pokušaju formiranja Velike Srbije.
Kada već govori o nekakvoj „poplavi u regionu“, onda bi se jednom takvom sintagmom mogla okarakterisati samo nova kampanja velikosrpske političke i državne ideje.
Nije „Velika Srbija“, ali jeste „Srpski svet“.
Drugima odriče, čak i pravo prisjećanja u funkciji opomene na ratne strahote i nezamislive zločine, dok sebi, Srbiji i svojim trabantima u regionu širom otvara vrata za novi projekat umotan u poetski naziv, čiji je sadržaj jednako opasan i otrovan, kao i onaj od prije tridsesetak godina. Zbog koga je i počinjen genocid u Srebrenici.
Svojim ponašanjem izjavama i što je važnije djelima i porukama, Vučić hrabri sve one, koji vjeruju da je „došao trenutak“ ili da je barem vrlo blizu - kada će Srbi živjeti u jednoj državi. Njega istina ne zanima, pa ni međunarodno presuđeni genocid!?, jer se to nikako ne uklapa u nove-stare planove.
Murale presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića po entitetu RS i BiH, možda crtaju neki lokalni „ulični umetnici“, ali je i ideja i podrška za jednu takvu sramnu akciju jasno stigla iz Beograda i Srbije.
Sa samog vrha. O tome se značajno šuti, dok se otvoreno razglaba o nekakvoj uroti.
Kakvu to onda Vučić šalje poruku negirajući čak i pravo žrtvama na sjećanje, a aktuelnim politikama, koje to žele, za katarzu i prisjećanje, dok „okreće pilu“ i sve to naziva „iživljavanjem nad Srbima“?
Ne gospodine Vučiću, nije to nikakvo „iživljavanje nad Srbima“. Upravo suprotno! To je vaše iživljavanje i onih koje revnosno podržavate nad onima, koji su pobijeni u ime ideje, koju Vi opet mislite voditi u novim okolnostima i pod novim kodnim imenom.
I zato ne budite kao Šojić „iznenađeni i uvređeni“. Ništa ovdje nije „smiješno“.
Probajte biti čovjek u slučaju BiH i Srebrenice, ali i ostalih dobro nam znanih „Srebrenica“. Barem jednom.
Istina je ljekovita. Malo gorak lijek, ali vrijedi probati, dok još nije kasno...
Nema komentara:
Objavi komentar