Mlađani gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković, povukao je ovih dana jedan od svojih bizarnijih politički poteza, nakon što je zasjeo u fotelju banjalučkog gradonačelnika.
Iako je i ranije Stanivuković znao plijeniti pažnju različitim populističkim potezima na ivici bizarnosti, odluka o neplaćanju parkinga u Banja Luci vozačima sa registarskim pločicama susjedne Srbije se, ipak izdvaja svojom posebnom simbolikom.
„Nešto“ o ničemu..., nego, zašto se Stanivuković odlučio na ovaj potez?
Da li se, možda, time htio zahvaliti Srbiji na besplatnom procesu vakcinizacije jednog dijela građana BiH? palo mi je na pamet, onako „na prvu“? Stvar je, ipak malo kompleksnija i šira iz Stanivukovićevog ugla gledanja.
Gradonačelnik Banja Luke se, naime, na “specijalni status“ vozila iz Srbije u Banja Luci odlučio, zbog – pazite sada – „znaka zahvalnosti za svu podršku, koju predsjednik Republike Srbije, Vlada Republike Srbije i Grad Beograd pružaju Banja Luci i cijeloj Republici Srpskoj”.
Stvar je, dakle, čisto političke prirode i puno je šira od geste „usluge besplatnog parkiranja“, koja je samo povod da Stanivuković iskaže svoju „zahvalnost“, Vučiću, Brnabićki, gradonačelniku Beograda i vaskolikoj Srbiji.
Bizarna priča još šireg karaktera,koja ulazi u domen nekakvog nacionalnog takmičenja Milorada Dodika i Draška Stanivukovića, pod radnim naslovom: Ko je veći Srbin, ljubitelj Srbije, Vučića i svega što ide uz to.
Na česte posjete Dodika Beogradu u zadnje vrijeme, Stanivuković je tako uzvratio „besplatnim parkiranjem“, što je bizarnost skrojena samo da se u javnost plasira kakva-takva vijest, koja treba posvjedočiti o tome kako i gradonačelnik Banja Luke ima svoje „konte“ u Srbiji.
Zvuči krajnje bizarno, ali i sva ta ostala „šamaranja“ sa Dodikom su jednako bizarna, jer opozicionar Stanivuković, želi predstaviti Dodika kao „lažnog Srbina“, pa tek onda kao moguće lošeg političara ili korumpiranu osobu!?
Kao i prije u Skupštini RS, Stanivuković „gađa“ Dodika na nacionalnim pitanjima, optužujući ga za izdaju interesa RS, forsirajući suštinski jednu te istu političku matricu. Njegova kritika Dodika nije zasnovana na nekoj novoj politici ili mogućoj katarzi, već na osporavanju Dodikove nacionalne osvještenosti!?
Kada Stanivuković kritikuje Dodika zbog, recimo NATO saveza, onda to ne čini, jer bi on vodio neku drugu politiku, već da bi se pokazao još većim Srbinom, koji eto, za razliku od Dodika ne bi dozvolio Amerikancima da vježbaju na Manjači!
Slično se ponaša i ostatak opozicije u RS, koji bi „pilao“ Dodika na nacionalnim pitanjima, umjesto da je lidera SVEGA u RS, po ugledu na Vučića i Putina, upita šta je rezultat njegove politike i da li se može i mora drugačije?
Da se ponudi neka nova „politička alternativa“, a ne trač partija.
Upravo zbog toga sve se svede na skupštinsku galamu za uveseljavanje naroda i jeftine igrice uz pokoju psovku, tešku riječ i opštu komediju, koja može biti „smiješna“ samo okorjelim „mazohistima“, koji se vječno smiju jednim te istim „šalama“.
Stanivuković, kao ni cijela opozicija, jednostavno ne gađaju suštinu problema, već se zadovoljavaju formom, dok sadržaj ostaje isti, kao u Dodika i SNSD-a. U „pet deka“...
Zašto bi onda bilo ko glasao za opoziciju umjesto Dodika? To je, iz nekog razloga ili više njih, nekako uspjelo u Banja Luci uz ne baš uvjerljivu prednost u broju glasova, ali veliko je pitanje šta će se dogoditi na opštim izborima ili nekim novim izborima u Banja Luci.
Populistička politika opozicije i Stanivukovića, ustvari itekako ide na ruku samom Dodiku, koji sve napade na njega jednostavno neutrališe postavljajući pred opozicione političare velike nacionalne teme oko kojih oni malo „zagalame“, ali na kraju podrže ono što je Dodik i tražio!? U najboljem slučaju izađu iz Skupštine, kao oblik „protesta“...
Čudna neka opozicija...
Ukoliko BiH ne može u NATO, Srbija je najvažnije pitanje, u Srebrenici nije bio genocid, četnici su antifašisti, a Kosovo se nikako ne smije priznati, šta je prava i suštinska razlika između opozicije i vlasti?
Dodika i Stanivukovića?
Pa, skoro ništa.... Ista je to politika naglašenog populizma i slijepog slijeđanja zadanih nacionalnih narativa. Uz „aminovanje“ Beograda, a moguće i Moskve.
Samo što Dodik sa Vučićem prisustvuje ratnim igrama i vježbama Vojske Srbije, dok Stanuvuković nudi besplatni parking i priređuje predstave za javnost na ivici kiča i uz vizuelni identitet meksičkih sapunica.
Pa, ti glasaj junače!
Nema komentara:
Objavi komentar