Odluka Visokog predstavnika Velentina Inzka, kojom je nametnuo zakonsku zabranu negiranja genocida, ali i svakog oblika veličanja ratnih zločina u BiH naišla je na, očekivano, oštre reakcije u Republici Srpskoj.
Posebno je žestok bio lider SNSD-a i vlasnik sve vlasti u RS – Milorad Dodik.
On se doslovno „naložio“ preko svake mjere, prijeteći čak i nekakvim mogućim sukobima, „ako bude potrebno“. Cijeli taj cirkus Dodik je izveo samo zbog toga što se Visoki predstavnik konačno odvažio nametnuti Zakon, koji - da se u BiH vode iole normalne politike, ne bi niti trebao nametati.
Poštivanje sudskih odluka, posebno u slučaju više puta presuđenog genocida u Srebrenici je stvar elementarnog poštivanja zakona i prava, pa i političke korektnosti, ukoliko se zaista želi graditi bolja budućnost. Nije RS u tome jedina, niti je Dodik jedini taj koji otvoreno negira najteže zločine. Nakupilo se te materije već podosta u postratnoj BiH...
Međutim, Dodikov cilj nije BiH kao normalna država. Njegov plan je „nemoguća BiH“, koja bi dovela do očekivano „moguće Velike Srbije“, zaodjenute u „srpski svet“.
I međunarodna zajednica se konačno probudila, te su neke od najvažnijih zemalja svijeta konačno dobro razumjele kako Dodik nije tek „tamo neki balkanski političar“, koji koristi oštru retoriku zbog ostanka na vlasti, već da iza toga stoji i pomno planirani geopolitički plan i interes.
Puno širi od pitanja BiH ili statusa entiteta RS.
Dodikova reakcija i prijetnje, koje su uslijedile nakon Inzkove odluke, zato su najbolji dokaz da je potez Visokog predstavnika bio itekako potreban!
Ukoliko već nije išlo sve ove godine, zbog orkestrirane i planirane politike negiranja i omalovažavanja presuda i zločina, onda je dobro i nametanje zakona, ukoliko već nema drugog puta. Cijela politička taktika Dodika i njegovih zaštitinika u Beogradu i Moskvi bazirana je na politici krute ucjene; Ili će biti onako kako mi kažemo ili neće biti nikako!
Baš, zbog toga BiH sve ove godine kaska i zaostaje, posrće i gubi dah. Ništa nije slučajno. Sve je dobro planirano i dogovoreno.
Osmišljen je plan, obezbjeđeni poslušni kadrovi koji će ga provesti i pronađeni saveznici sa kojima će to lakše ići. Treba biti strašno naivan pa povjerovati da je aktuleni saziv Vijeća ministara toliko loš sam po sebi ili da se blokada političkih odnosa u FBiH događa tek tako i bez nekog šireg plana.
Potezanjem argumenata, koji nemaju alternativu želi su BiH i ovdašnje društvo dovesti i stanje opšte blokade, a sve kako bi se pokazalo da država kao takva ne može da postoji i da je njen raspad prirodan tok stvari.
U svemu tome negiranje počinjenih zločina je svojevrsna ideološka podloga za sve politike, koje se vode sa ciljem proizvođenja haosa i disolucije države, kao željenog cilja kome se teži.
Naravno, ima u tome i ličnih motiva ostanka na vlasti pod svaku cijenu, jer ovakav Dodik ima smisla samo ukoliko vlada i tako sebi i svojoj ekipi obezbjeđuje prijeko potrebnu političku zaštitu.
Silazak sa vlasti bi za Dodika bio katastrofalan, pa je jasno zašto se on tako očajnički, čak i iracionalno, drži toliko puta izrečenih prijetnji.
Naravno, sve pod parolom „zaštite prava Srba“.
Nerovozno reagujući na odluku Inzka, Dodik je očekivano upao u rupu, koju je i sam dobrim dijelom iskopao, svojom zapaljivom retorikom i planom da se BiH učini „nemogućom“.
Ta, kako Dodik voli kazati „nemoguća“ BiH sada konačno ima zakonski alat da se obračuna sa veličanjem ratnih zločina u funkciji političkih ciljeva i planova.
Dodik je opet rekao ono „svoje“...hoće li nakon svega svoje reći i Tužilštvo BiH?
Nema komentara:
Objavi komentar