KAKO SE "LIJEPA PRIČA" PRETVORILA U "ZAVJERU"?
Vidno razočaran, pa čak i pomalo potresen gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, danas je ispred ono malo preostalih mostarskih medija i novinara ili pak onih koji bi to željeli biti... otvorio srce i dušu.
Kordić smatra (ni manje ni više) nego da se protiv njega, ali i „interesa Mostara“ uvezala malo veća grupa (par desetina najmanje!? op.aut.) utjecajnih ljudi.
Kasnije je i sam potvrdio da smatra da se radi o „ZAVJERI“, te da ništa nije slučajno.
A tu grupu ljudi, koja kuje zavjeru, pazite sada dobro - prema Kordiću, čine... sudije Opštinskog suda, neki vijećnici iz Gradskog vijeća, nadležna postupajuća inspektorica i kantonalno ministarstvo, te još „pride“ i jedno federalno ministarstvo. Uvezana vertikala.
I tu Kordić nije stao!
U "grupu za Zavjeru" (oko Komunalnog) uspio je „uvezi“ i Sindikate, koji su, kako reče, „gle čuda“ baš sada u nekom štrajku, pa se određene radnje ne mogu provesti!?
Gradonačelnik ima pravo vjerovati u šta hoće, pa i postojanje nekakve Zavjere s ciljem njegove difamacije, ali zapitajmo se: Kolika je vjerovatnoća da se tako veliki broj osoba iz različitih institucija i sa različitim pogledima na život, politiku i javne poslove u tako kratkom vremenu... uvežu?!
I to samo, jer žele politički nauditi „prvom čovjeku Mostara“, pa i cijelom gradu?
Uz lako provjerljivu činjenicu da se radi o državnim službenicima i namještenicima, te službenim osobama, kako je to... „tamo neko“ uspio da poveže toliko različitih pogleda (i stranačkih pripadnosti), ukoliko se u Mostaru ni o puno nevažnijim pitanjima ne može postići suglasnost? I pri tome još i orkestrirano djelovati.
Možda to Kordiću zaista djeluje kao ZAVJERA, ali meni više liči na nekakav klimavi i konačni dolazak kakve-takve pravne države. Države u kojoj izabrani čelnici neće komentirati odluke i presude nadležnih sudova i inspekcija, nego ih provoditi.
Mogu se eventualno i žaliti, ukoliko misle da su im neka prava uskraćena ili da se neko „udružio“. Ali onda moraju imati puno bolje dokaze i argumente od paušalnih ocjena i "osjećaja" ili pak prijetnji „krivičnim prijavama“.
Cijela ova priča primjer je negiranja stvarnosti od strane gradonačelnika, koji uprkos svega što se izdešavalo, ne razmišlja ponuditi ostavku.
„Ne znate me vi dovoljno dobro“ – reče mi (i moj Gradonačelnik) u Gradskoj vijećnici... uz kratku napomenu... „ja ću prvo završiti posao, pa ću onda dati ostavku“.
I dobro, koliko bi to završavanje posla trebalo trajati? Kakve su procjene kako stoji Kordić i koliko će eventualni postupci koštati poreske obveznike u Mostaru? Može li grad kojim upravlja čekati na završavanje posla?
A cijela „fora“ je tome da se prestane sa političkim kapricima i da svi kao ozbiljni ljudi i izabrani zvaničnici sjednu za sto, razmotre sve činjenice i urade ono što je u interesu SVIH građana.
Dok se to ne dogodi imamo mostarski apsurdistan i crno-bijeli“ svijet u kome i nekim novinarima, kojima je to posao... eto nije jasno – „šta se to događa“.
Možete samo misliti kako je to tek jasno građanima, na koje se svi pozivaju? Pa i gradonačelnik.
Kako se to... do vraga... „JEDNA lijepa priča“ pretvorila u ZAVJERU?
I da na kraju parafraziram "Prljavce"... Moje ime je Faruk Kajtaz i sve ovo oko mene je... MOSTARSKI CRNO-BIJELI SVIJET!
