OKREĆE LI ZAGREB ZBOG MLADIĆA STRANICU ILI...

 

Zagreb se ozbiljno „uzjogunio“ zbog jednog pokopa „kod susjeda“ sa istoka. I oni s lijeva i oni - s desna su manje više jedinstvenim u stavovima... što nije tako česta pojava.

Premijer RH Andrej Plenković (HDZ) je više nego jasan... ovakva Srbija, koja organizuje državni ukop (sa svim počastima) presuđenom ratnom zločincu - Ratku Mladiću - ne može u EU! Proziva Plenki i najviše evropske zvaničnike, kojima je Hrvatska „dala i svoj glas za izbor“ pokušavajući uspostaviti kauzalnu vezu između date podrške i očekivanja.

Jasan je i dugogodišnji (vječni?) europski parlamentarac (i EU izvjestilac za Srbiju), Tonino Picula (SDP). On lijepo i lucidno primjećuje kako je "svako veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića ili relativiziranje njegovih zločina izravno suprotno vrijednostima na kojima počiva Europska unija".

Čini se da je najveći dio političke klase u Hrvatskoj (vladajuće i oporbene) na suštinski istim pozicijama, ali čekaj malo... ko to i kako „veliča Mladića i od njega pravi heroja“? Mladić je bivši, ali ko su oni koji od njega nakon svega i postupno prave „heroja“ i budućeg „sveca u najavi“?

Da to nisu, možda, oni koji su bili i još uvijek su „legitimni politički partneri“ Zagreba i Mostara?

Vučić, a pogotovo Dodik, koji je sve ove godine više nego „legitiman partner“ po koga su se slali i državni hrvatski helikopteri ili koga se uz sva uvažavanja i uz počasti primalo... od Pantovčaka do Banskih dvora? Ili da se možda – načas - prisjetimo servilnog prijema Aleksandra Vučića (na više lokacija) u Hrvatskoj za vrijeme mandata Kolinde Grabar-Kitarović.

I dok zvanični Zagreb snažno protestuje (da li zbog Mladićeva uloge u zločinima u RH?!) – o svemu više nego zanimljivo - šuti "Čovićev Mostar".

Kako to kada je Plenković još do prije neki dan boravio u Hercegovini, gdje je prosuo milione i nahvalio Čovića i njegov izbor kandidata za izbore? 

Nešto tu ne štima.

Priča Zagreba i Mostara nije usaglašena kako je to uobičajeno. Čak i kada nije u pitanju samo HDZ. Odgovor možda leži u činjenici da je suštinska koalicija Čovića i Dodika ponovno ritualno obnovljena prije par mjeseci. Baš u Mostaru.

Da je opet „data ruka“ za koaliciju nakon oktobarskih izbora.

I dok Zagreb „riga vatru“ i žali se Bruxellesu, Mostar uredno šuti, a šutnja može biti samo znak odobravanja ili pak sračunati i kalkulantski način da se ne kvare raniji dogovori zbog „nekih sitnica“.

Plenković i Picula kritikuju Vučićevu Srbiju, ali ni da zucnu o vezama Mostara sa Vučićevim najodanijim partnerom u projektu "Srpskog sveta" – Miloradom Dodikom i posredno Vučićem samim.

Možda je sve samo posljedica neugodne činjenice da je Mladić „žario i palio“ i po Hrvatskoj (za šta nije procesuiran!?), pa Zagreb, jednostavno, ne može prešutjeti cijelu priču? 

Ostaviti stvari tek tako.

Tek kada Plenković ili neko drugi iz državnog vrha zagrebe malo „iza scene“, onda se zaista možemo nadati da je ovo neka stvarna prava „promjena narativa“, a ne tek pragmatično propitivanje i to prije svega zbog domaćih prilika i krvavih tragova Mladićeve vojske po Hrvatskoj.

Ili da skratim do kraja. Djela, a ne riječi susjedi...