PLES U MRAKU: ZA KOGA "PLEŠE" SEMIR?
Ono što je, Darijana Filipović, za HDZ BiH i
Dragana Čovića – to je (još uvijek) mlađahni Semir Efendić za Stranku za BiH i
„Osnivača“ mu!
Novo mlado lice, koje samo vrši transmisiju
mišljenja iz vrha ili „pozadine stranke“ - prema javnosti.
Ima naravno i razlika (spol i politička
platforma), ali je modus operandi poprilično sličan. Kao i gotovo "svaki" viđeniji
član SBiH (još od čuvenog NE Osnivača nakon letve u glavu) i Efendić svoje
političke korijene vuče iz... SDA!?
Momak iz provincije je, naime,
vrlo brzo zaključio da će se u SDA i Sarajevu vrlo teško probiti kroz šumu
kadrova najveće bošnjačke stranke, pa je „politički selamet“ potražio na stepenici
niže. Naime, „Osnivač“ se godinama nakon povlačenja sa liderske (ali ne i
pozicije suštinskog odlučivanja) suočavao sa kadrovskom krizom u vrhu
vlastitog političkog projekta, pa se ambiciozni i nagodni Efendić sa
oreolom mlađeg kadra solidnog vokabulara - nametnuo kao najbolji mogući izbor.
Pri tome je i „malo“ vlasti u Sarajevu pomoglo njegovoj
vidljivosti, što je Efendić jako dobro iskoristio. Jes' da je vlast opštinska,
ali je u jednom od najvažnijih dijelova Sarajeva, kao vodećeg „ekonomskog
motora“ cijele države... a to itekako ima svoju težinu.
Ključni trenutak Efedićeve političke karijere
nije bilo preuzimanje SBiH, već odluka vrha te stranke da ga se imenuje za
kandidata na listi za člana Predsjedništva iz reda BiH.
Izbor se čini logičnim, ali stvari nisu tako
jednostavne.
Recimo, Efendić još uvijek izrazito pati od nedostatka
iskustva u politici, pa mu se tako ovo ljeto „omakla“ izjava o Mostaru kada se poskliznuo
na ocjeni da je ukidanje opština bila velika greška, iako je stranka kojoj
je na čelu u tom procesu imala ključni značaj!?
U vrhu SBiH možda ima neka „konta“ zbog čega
treba Efendića isturiti i kandidirati za Predsjedništvo (odnos sa SDA prije
svega), ali bi za njega bilo puno bolje da se pojavio kao lider na nekoj
od stranačkih lista na entitetskom nivou ili pak državnom.
Tu bi se dodatno politički „izbrusio“ i stekao
potrebno iskustvo, koga sada ima malo ili u najboljem slučaju, tek
toliko da može istaknuti svoju (legitimnu) predsjedničku kandidaturu.
U mjesecima pred izbore danima se očekivala vijest u Šeheru s jednog od „sarajevskih mindera“ hoće li SBiH imati svoga kandidata u igri za Predsjedništvo? I kada je objavljeno da je Efendić „taj čovjek“ – mnoge koleracije sa drugim strankama, a posebno sa SDA su naprasno pale u vodu ili je uz njih stavljen veliki znak pitanja.
I dobro... kakve su Semirove šanse u srazu sa
ostalim kandidatima?
Prije svega sa Bakirom Izetbegovićem kao "sličnim" predstavnikom desno-centrističkog svjetonazora. Pa, najrealnije „nisu loše“,
ali to „nije loše“ je tek stepenicu više od „loše“ što Efendića dovodi u vrlo
problematičnu situaciju.
Sve stoji... i da je Bakir već „star i
nedovoljno fokusiran“, te da je lider „s prtljagom“, ali koliko su zaista stvarne
šanse da ga porazi baš Efendić? Posebno ukoliko imamo na umu da je SDA mašinerija,
čak i nakon znatnijeg rasta rejtinga SBiH u zadnje vrijeme i kadrovskih "osvježenja", nekoliko puta jača od podrške, koju Efendić može obezbijediti!
Isključimo li Bećirevića kao „drugi par rukava“
(lijevi centar) – ostaje „na sonu“ samo borba jedan na jedan
između Izetbegovića i Efendića. Semir je „dečko koji obećava“ (u to nema
nikakve sumnje), ali to mu po svemu sudeći neće biti dovoljno.
Tu dolazimo do najdelikatnijeg dijela ove priče i
velikog rizika koga na svoja pleća, ali i pleća Stranke za BiH preuzima Efendić
svojom kandidaturom, kao i oni koji su ga „nagovorili“.
Kao najozbiljniji kandidat uz Bećirevića i
Izetbegovića - Efendić rizikuje da njegovi „propali glasovi“ budi „dovoljan
razlog“ da ga se nakon izbora zbog „rasipanja“ biračkog tijela proglasi
„krivcem“ za eventuanu pobjedu Darijane Filipović i preuzimanje vrha države od
strane koalicije SNSD-HDZ BiH!
Jedina šansa HDZ-a je veliko rasipanje glasova među
probosanskim političkim opcijama, zbog velikog broja sličnih kandidata
(Izetbegović, Radončić, Efendić), ali i vjerovatnosti da bi jedan dio
bošnjačkog biračkog tijela svoj glas možda mogao dati „hrvatskoj alternativi“ –
Zdenku Lučiću.
Efendić bi tako mogao presuditi ne samo u odnosu
na Izetbegovića i Bećirovića, već posrednu i u izboru između Kovačevića i
Filipovićke ili Lučića!
Dakle zapitajmo se: Za koga će (zapravo) glasati oni,
koji „glasaju za Efendića“ i kome je trebao ova njegov vrlo neizvjesni IZBORNI PLES
U MRAKU?
Loše procjene, nerealne ters ambicije s mindera, tjeranje inata ili nešto "deseto" o čemu možemo samo nagađati?
