VRAĆA LI SE EVROPA SVOJIM (STARIM) DEMONIMA?

 

Kada se sve „sabere i oduzme“, Evropa je (još uvijek) jedno od najboljih mjesta za život u cijelom svijetu, ali je veliko pitanje koliko će to (još) ostati!

Učeći se na svojim tragičnim istorijskim iskustvima od koji su dva svjetska rata samo dio te zamršene i počesto vrlo krvave istorijske priče, evropski kontinent je u zadnjih šezdesetak godina uspio izgraditi jedinstvene i o mnogim pitanjima vrlo kvalitetne osnove društvenog, demokratskog, ali i industrijskog razvoja.

Da ne bude zablude, demokratija u punom smislu riječi i prakse je na nivou svijeta još uvijek više izuzetak, nego pravilo, dok je u Evropi do nekog vremena - bila nešto što se jednostvno - podrazumijevalo.

Ipak, stvari se drastično mijenjaju, pa i Evropa pod pritiskom novih realnosti, nove (digitalne) industrijske revolucije, te krupnih promjena na globalnom nivou - polako mijenja svoj univerzalni karakter mjesta dobrog i slobodnog življenja.

Još uvijek se nije dogodio „veliki preokret“ kao u SAD sa dolaskom nove desnice, koja stvara osnove za post-demokratski svijet „digitalnog feudalizma“, ali najveće evropske demokratije su itekako ugrožene!

Ono što se do prije decenije smatralo neupitnim i masovno prakticiranim, te kao primjer drugima – sada se, u najboljem slučaju, može primijeniti tek na... dijelove Evrope. Poput – recimo Skandinavije, ali i tamo se dosta toga – „trese“. Od sve veće stope općeg kriminaliteta, do jačanja ekstremne desnice i anti-imigrantskih pokreta.  

Nekako je sve počelo sa Brexitom u Velikoj Britaniji i suštinskim nerazumijevanjem vladajućih demokratskih političkih opcija da većini srednjeg sloja u životu ne ide baš najbolje i da su iz očaja ili čiste znatiželje spremni i na (o)laka obećanja samozvanih proroka novog tradicionalizma ili zagovornika povratka društvenog sistema na „fabričke postavke“.

Ali to je samo dio sve zamršenije evropske političke i društvene stvarnosti.

Najvažnije je kako će u novoj raspodjeli karata proći najveće demokratije i industrijske sile, kao što su Njemačka i Francuska! Pariz već u nekoliko izbornih procesa uspijeva mobilizacijom širokog spektra spriječiti dolazak zahuktale ekstremne desnice na vlast, ali stvari su mnogo komplikovanije i opasnije u Njemačkoj.

Kontroverzni i kripto-nacistički AFD pokret već sada je prema procjenama i anketama najjača politička opcija u Njemačkoj!?, a što u kombinaciji sa lošim ekonomskim pokazateljima i dugoročnim prognozama može biti pogubno za stanje njemačke demokratije, koja je – koliko juče – bila primjer u Evropi i šire.

Pariz i Berlin su samo „vrh ledenog brijega“ i brojni slični procesi se odvijaju u velikom broju manjih zemalja, gdje se otvoreno zauzima i promovira vrlo desna politička agenda i legitimiraju se stavovi koji otvoreno koketiraju sa starim (ne)slavnim vremenima.

Tipičan primjer za to su u okviru EU, Hrvatska, Bugarska, Slovačka, Češka, Poljska, nova vlast u Sloveniji i još neke zemlje.

Zapravo... u gotovo svim zemljama Evrope je primjetan manji ili veći rast vrlo desnih opcija, koje su dijelom rasle i na „poticajima“ iz Putinove Rusije, ali u zadnje vrijeme i iz Trumpove SAD!

Trump je praktički dokrajčio sve projekte jačanja demokratskih kapaciteta u svijetu, ali ga to nije spriječilo da milione dolara usmjeri prema evropskim vrlo desnim pokretima, koji nastaju kao copy/paste njegovog - MAGA pokreta.  

Očito je da Trump i Putin žele slabu i sebi naklonjenu Evropu. Svako iz svojih razloga, ali im je cilj isti – staviti „stari kontinet“ u podređeni položaj kako ne bi bio „loš“ demokratski primjer, ali ni konkurent na globalnom planu. Putin to čini ratom i energetskom politikom – Trump Evropu ucjenjuje istupanjem iz sigurnosnih i vojnih aranžmana.

I šta je odgovor Evrope?

Još je zbunjujući i praktičko u ideji. Evropa ima tehnologiju, ljude, tradiciju živuće demokratije i znanje, ali nema puno vremena. Načeta je iznutra i moguće je da će biti još više dođu li na vlast političke opcije koje su opsjednute idejom rekreacije „stare Evrope“.

Evropa sada može (kao Kanada ili Australija) samo da eksperimentiše kupujući vrijeme, kao što to čini kroz projekt „Koalicije voljnih“, koji nije samo usmjeren protiv „vojne prijetnje“ sa istoka, već i kao odgovor na sve veće apetite Trumpa!

Jedno je sigurno: Evropa je na velikoj prekretnici... ili će izgraditi svoj identitet i zajednički stav... ili će postati nebitna geopolitička fusnota i tržište za SAD, Kinu i druge sile u nastajanju.

Za početak potrebno je odbraniti demokratiju!

Ima li Evropa za to snage ili će se još jednom prepustiti svojim demonima?

Za malu utjehu nama na Balkanu... oni koji su nas najviše peglali zbog iracionalnosti i sklonosti stvaranju kriza po navici, sada su u istoj poziciji. Postaje li EU ono što je SFRJ bila u svojoj zadnjoj deceniji postojanja?

Geopolitička Arkadija bez budućnosti?

Odgovor će, najvećim dijelom, dati rezultati izbora u Njemačkoj i Francuskoj.