Mnogo
toga se u srbijanskoj istoriji i kolektivnoj nacionalnoj svijesti vrti
oko vuka i „vukova“...starih ili novih. Izdajnika (Brankovića), prosvetitelja
(Karadžića), modernog svemoćnika i Vožda (Vučića) ili, pak lika,
koji je promijenio više političkih opcija, nego čarapa i odijela - zajedno (Vuk
Drašković naravno).
Predmet ovog bloga je ovaj zadnji Vuk...onaj, zbog koga sam se rano jutros, a nakon gostovanja na televiziji, dopisivao sa jednim Facebook prijateljem na temu: Da li je Drašković – Vuk koji je doživo katarzu ili nije?
Sadržaj kratke konverzacije na društvenim mrežama nemam namjeru posebno prepričavati ili citirati, ali odmah moram reći strogu suštinu i bit moga stava...a ona glasi - Nije bitno!
Bitno
je samo ono što je ovaj Vuk nekada bio i što jeste sada, nakon
toliko godina. Evo i zašto...
Njegova nacionalistička prtljaga je svakako „respektabilna“ za jednog nepatvorenog srbijanskog nacionalistu. Vojvoda, četnik, pisac „opasnih romana“, državni ministar, opozicionar sa desne strane spreman rušiti Miloševića, ali ne zbog toga što je učinio, već što u tome nije posve uspio.
Sve to je bio ili još uvijek u nekoj formi jeste Vuk Drašković, ali je pored toga i političar, koga je „režim“ pokušao dva puta ubiti, neko ko je zaista bio protiv vlasti u Beogradu i na kraju neko ko se, ko zna zašto - na kraju sam posuo pepelom. Mea culpa! Mea cilpa maxima!
Nasloljen na tradiciju ubijenog kralja-diktatora Aleksnadra i Vuk je otvoreno naklonjen Zapadu u odnosu na Rusiju i „njene službe“...kako to voli javno reći.
Drašković je zapadnim stratezima i kreatorima stvarnosti i narativa zanimljiv i potreban, ne zbog svoje osvještane i katarzične sadašnjosti, već baš, zbog svoje mračne prošlosti! U kojoj je bio spreman odsjecati ruke „onima koji podignu zeleni bajrak“!
Srbijanski mitovi su tako duboko ukorijenjeni u tamošnje društvo da Vučića i ekipu dodatno ojačanu SPC-om sigurno neće srušiti nekakvi ekolozi, romantični ljevičari ili voditelji satiričnih emisija. Možda će ga oslabiti, ali neće srušiti. Zato je potreban neko ko ima dovoljno „nacionalističkog kredibiliteta“ da se upusti u polemisanje sa rigidnim srbijanskim nacionalističkim narativom. Neko ko samo mijenja dlaku (opet referenca na Vuka!), ali ne i svoju stvarnu i pravu ćud!
„Mangup iz njihovih redova“, a neki novi dokoni demokrata sa kratkog kursa pod nazivom: Kako srušiti diktatora?
Neko ko može prići snagom svoga desničarskog „ugleda“ do samog „srca tame“ mitomanske Srbije sklone raznoraznim Vođama, Čičama i Voždovima. Upustiti se u tu polemiku, jer poznaje protivnika „udušu“ i zna mu aferime...a dužni smu mu, ako ništa onda zbog pokušaja dva ubistva ili drugih oblika ozbiljne javne i društvene defamacije. Njega i njemu bliskih.
Upravo zato, u suštini i na kraju krajeva - nije bitna Vučićeva ili bilo čija druga katarza. Kao što nije bila bitna ni katarza Zorana Đinđića. Bitna je samo nečija sposobnost i mogućnost da se uđe u kolo sa Vučićem i ostalim „ruskim vukovima“. Da ga se nekako odvuče od Rusije ili nagovori.
Zapad trenutno nema boljeg igrača na ideološkom polju „Srpskog sveta“ od Vuka Draškovića. Da li je „stari vuk“ još u punoj snazi ili se od njega previše očekuje?
A katarza i izvinjenje? Kome je to još (stvarno) bitno sve dok se ista Matrica uredno vrti i dalje...samo sa nekim novim „vukovima“. Nadam se da smo neke „lekcije“, ipak naučili...zato podsjećanja radi...
Drž' se,
mala, drž' se,
dobro mi
se pazi,
stari
vuk je,
još u
punoj snazi!
Nema komentara:
Objavi komentar