ZSO (RS) JE "SRCE OTVORENOG BALKANA"!?

 

Na Kosovu odavno nije bilo napetije. Političko vrijeme se naglo ubrzalo. Posljedica je to upornih pokušaja Beograda da u sudijskom vremenu „konačnog raspada SFRJ“ iskamči svoju novu Republiku Srpsku. Sve pod okriljem Zajednice srpskih opština, a na krilima nečaga što se zove „Srpski svet“.

Priča sa Kosovom i pokušajima Beograda samo je dio puno šire geopolitočke slagalice. Vučić i njegova vlast smatraju da je baš sada, u vrijeme velikog rata u Evropi, pravi trenutak da se nešto tako pokuša ostvariti.

„Kosovski RS“ ili čak podjela i razmjena teritorija.

U proširemom obliku stvarnosti dio nacionalističke elite u Beogradu razmišlja i sanja o vojnom povratku na Kosovo (srce Srbije i vekovna Kolevka!), ali to je ipak tek sanjarija. Na kraju krajeva – šta bi to Srbija radila sa tim teritorijem i tolikim brojem Albanaca sve i da kojim slučajem vojno pokori Kosovo? I to nakon sasvim izvjesnog vojnog sukoba sa Albancima, ali i međunarodnim snagama. Ne čini se vjerovatnim, ali ni moguće izvodivim.

Vučićev plan je nešto drugačiji. 

On želi da događaje na Kosovu dovede do tačke pucanja i da onda u tim novim okolnostima - sa Zapadom, koji je spreman nagoditi se zbog Ukrajine i rata na istoku Evrope - napravi za Srbiju neki novi – povoljniji deal. Novo stanje na terenu.

Kao i za sve srbijanske nacionaliste, koji drže do sebe i svoje ideologije - kosovski mit je više od politike ili vlasti. Radi se o samom „srcu tame“ srbijanskog nacionalizma na kome je najvećim dijelom godinama (zapravo vjekovima) konstruiran mit o Srbima kao „nebeskom narodu“. I svemu onome što je iz jedne takve ideje i ideologije (ratovi, ratni zločini, genocid, etničko čišćenje) proisteklo i čemu se još uvijek teži. Možda se to tako ne govori ili prezentira kao prije tridesetak godina, ali je plan suštinski isti!

Nekada se to zvalo Velika Srbija – danas se to zove Srpski svet! Sutra će se, kada se steknu uslovi, sve slegne, a apetiti zadovolje, vjerovatno zvati - Otvoreni Balkan!

Kosovo je važno, jer bez toga gubitničkog mita, koji je silom preveden u pobjedničku epopeju, nema niti pravog sadržaja i mitomanske osnove Srpskog sveta ili sutra Otvorenog Balkana! Samo sa nekom vrstom pobjede na Kosovu, Vučić ima šansu da i dalje bude podržavan od nacionalističke elite i SPC-a. Da ostane „Vožd“.

Ta pobjeda može da bude ZSO, kao zamaskirani RS, ali i podjela teritorija Kosova, jer se „više od toga nije moglo“. Priznanje nezavisnosti Kosova uz tek neke manje ustupke „nije opcija“ za Vučića, ali ni za bilo kojeg ozbiljnog srbijanskog nacionalistu.

Kada računaju da bi mogli dobiti nešto od onoga što priželjkuju i sanjaju srbijanski nacionalisti zapravo imaju na umu BiH i uspostavu entiteta RS i to nakon neviđene agresije, rušenja gradova i sela, protjerivanja i na kraju krajeva – genocida.

Sve to je počinjeno, da bi onda kao nagrada stiglo priznanje „entiteta“, koji ima dva primarna zadatka: da „okolči“ i ogradi ono što je u BiH „srpsko“ i da po potrebi odlučujuće upravlja najvažnijim političkim procesima kako BiH nikada ne bi zaživjela kao istinska suverena država – jednaka susjedima.

Tu vrstu „vazalnog odnosa“ Beograd preko ZSO namjerava instalirati i na Kosovu!

Ponuditi Prištini i Zapadu nekakvu ljušturu od suvereniteta u zamjenu za stvarno upravljanje političkim procesima preko „proxy“ entiteta (ZSO kao RS), koji istina nije država, ali uvijek može težiti tome i na taj način proizvoditi krize. Manje ili veće. Kreirati krizu bez kraja kakvoj svjedočimo u BiH sve ove godine.  

I onda to sve „uokviriti“ u Otvoreni Balkan, kao asociaciju „suverenih država“ u kojoj se jako dobro zna ko određuje ritam zbivanja.

To je taj plan koga Vučić misli provesti uz pomoć mitovima opijene „hipnotisane gomile“!