Dvojac Dodik-Čović, primio je nekoliko ozbiljnih političkih udaraca u zadnja 72 sata.
Do prije svega par dana, situacija je za njih bila gotovo, pa idealna. Sve je ukazivalo da bi „Bosna mogla šaptom pasti“ pritisnuta dvostrukom blokadom.
Na nivou države, ali i FBiH u kojoj ni tri godine nakon izbora nije formirana nova entitetska Vlada, jer to nije želio HDZ, koristeći to prevažno pitanje kao alat za pritisak i političku ucjenu.
Dodik je mogao itekako biti zadovoljan u suštini vrlo mlakim reakcijama na njegove krajnje zabrinjvajuće poteze, kojima je praktički najavljivao izlaz iz BiH, dok je Čović, činilo se – trebao samo mudro pričekati da mu u krilo padnu - očito obećane izmjene Izbornog zakona, na način kako je to poželio i ultimativno tražio.
I onda, u samo dva dana, skoro pa - potpuni obrat!
Prvo je Dodiku oštro i bez uvijanja sankcijama zaprijetila nova vlast u Njemačkoj, da bi se u tome uskoro pridružila i još uvijek svjetski itekako utjecajna diplomatija Velike Britanije, koja je u BiH, poslala i svog posebnog izaslanika. Vrlo uglednog bivšeg generala sa ogromnim pregovaračkim iskustvom.
Slijedilo je i par poziva od strane Amerikanaca, uključujući i onaj iz ureda državnog sekretara SAD Antony Blinkena, kada se Dodiku na najdirektiniji način zaprijetilo sankcijama i ne samo time, a što je on pokušao sakriti ili minimizirati.
Na sličnim mukama se našao i drugi dio ovog dinamičnog dua – Dragan Čović.
Poput hladnog tuša Čoviću je stigla vijest o prekidu pregovora oko Izbornog zakona i o nedolasku „stranaca“, koji su koliko juče, praktički ultimativno tražili da se Čoviću do Božića „pod drvce“, donese dar kome se najviše radovao – novi Izborni zakon BiH.
Još je poraznije za Čovića bilo pojašnjenje prekida pregovora i nedolaska „stranaca“ (SAD i EU) konstatacijom da se ne može pregovarati o Izbornom zakonu, nakon što je NSRS donijela Zaključke o prenosu nadležnosti sa BiH na entitet RS!?
Tako se u javnosti s punim pravom dalo zaključiti da je za ovaj Čovićev poraz, barem djelomično, a možda i u cijelosti - kriv baš njegov najvažniji koalicijski partner – Milorad Dodik. Veza Dodik – Čović, ne samo da je prepoznata, već je i okarakterisana kao glavni razlog blokada i ultimatuma!
Prekid pregovora oko izmjena Izbornog zakona, bio je samo početak loših vijesti za Čovića, jer je EU usvojila Zaključke o BiH i to bez, njemu najzanimljivijeg termina „konstitutivnih naroda“, što se opet da protumačiti kao vrlo ozbiljan poraz diplomatskih napora Zagreba, ali i menjeg - glasnog dijela političke scene u EU, mahom desne orijentacije, da se taj termin progura i legitimizuje, kao zvanična politika i osnova za federalizaciju BiH.
I kako je dvojac Dodik – Čović reagovao na ove „signale“ sa Zapada; Berlina, Londona, Bruxellesa i Washingtona? Novim zbijanjem redova i to u Mostaru!
„Ne može nam niko ništa jači smo od sudbine“ – zapjevao bi Dodik. Tako je i bilo. Umjesto slabosti, pokazat će „snagu zajedničkog djelovanja“!
Za mjesto susreta je, ne bez dobrog razloga, izabran Mostar, što je trebala biti i poruka Sarajevu da Čović i Dodik mogu i bez glavnog grada, odnosno da su njihovi glavni gradovi Banja Luka i Mostar.
Povod? „Tradicionalni“ Božićni i Novogodišnji prijem Dragan Čovića, koji je malo uranio, ali takve su okolnosti, pa se i to, eto - prilagodilo.
Plan susreta nije bio svečarski, već čisto politički, obzirom da se željela poslati poruka o „jedinstvu“, nakon par ozbiljnih udaraca. I to ne bez razloga.
Dodik i Čović, naime, znaju da su odvojeno laka meta, ali da kada nastupaju zajedno, onda je to, ipak malo čvršći „živi zid“, koji odgovara obojici. Da sve ne bi izgledalo kao Dodikov dolazak samo u povodu Božića, upriličena je i kratka i suštinski potpuno nevažna posjeta mostarskom ogranku SNSD-a sa puno velikih riječi i bez konkretnih poteza.
Da Dodika ZAISTA zanima stanje i položaj Srba u Mostaru, onda bi to lako riješio sa svojim kolegom, ali oni su se odavno dogovorili da „ne ulaze u tuđe dvorište“.
Jasno je zašto Dodiku odgovara ovakva predstava za javnost, jer se očajnički želi susretati izvan komandne linije Vučić-ruski ambasador i povremeno Putin, ali zašto na ovo pristaje Čović?
Koji je njegov razlog, osim da i dalje nastavlja srljati i pored signala koji mu jasno stižu i koje ne treba dodatno „čitati“. Lider HDZ BiH i HNS BiH, kao da nije naučio lekciju nakon svog, vjerovatnog najgoreg političkog poteza u karijeri, kada je podržao parlamentarno negiranje Srebreničkog genocida, pa opet srlja u zagrljaj Dodiku, koji, očajnički treba savaznike – sada kada je pod najvećim pritiskom sankcija i ko zna čega sve još.
Mostarski samit se jednostavno morao dogoditi, kao čin političkog pragmatizma dvije politike, kojima je samo još to preostalo u pokušajima se kriza u BiH „rješi“ pragmatičnim dogovorom dvojice bez trećeg.
Malim hibridnim ratom, koji bi samo legalizovala podjela i faktički okončala politika, koja su započela još prije tridesetak godina i nikada nije nestala.
Susretom u Mostaru Dodik i Čoviću su poručili da i pored svega „idu dalje“, pa šta bude! Oni su odavno prešli crte, „prako kojih se ne prelazi“ i nemaju rezervno rješenje.
Novi, možda i najopasniji krug najveće krize u BiH nakon rata – može krenuti!
Nema komentara:
Objavi komentar