GDJE JE TO I ZAŠTO „NESTAO“ DRAGAN?

 

Gdje to nestao lider HDZ BiH, HNS BiH i „svega ostalog“ – Dragan Čović?

Do prije nekog vremena, Čović je doslovce „iskakao iz svake paštete“ jurcajući okolo po BiH, regionu – Evropi i Izraelu, ponavljajući svoje dobro poznate teze o „legitimnom predstavljanju“ i ostale „najveće hitove“. Imao pozornice i podršku. Otvorenu ili zamiskarnu.

I onda naglo usporavanje i zasutavljanje, te strateško povlačenje na „rezervne položaje“. U HDZ BiH to vole nazvati „klauzurom“.

Čović naravno nije otišao nigdje daleko, a još manje predao svoju neupitnu vlast, već se samo vrlo organizirano (u nezgodnom momentu) sklonio i u prvi plan isturio svoje dobro uhodane igrače „zadatka“ i od povjerenja. U trku za Predsjedništvo je „uletjela“ uvijek pouzdana Borjana Krišto bez nekih velikih objašanjavanja, zbog čega je ona opet u sedlu i zašto je Čović morao „sići sa konja“.

 

Da li je samo poslušao savjete iz više krugova – vlastite stranke, njemu dobronamjerno naklonjenih političara ili je pak nalegao na diskretna diplomatska došaptavanja da „sada nije trenutak“?

I nije, realno i racionalno gledajući.

Malo se, naijskrenije, „izanđala“ i potrošila cijela ta priča i halabuka oko „moranja“ izmjene Izbornog zakona BiH, dok se sa druge strane itekako među diplomatama počelo debatovati o Čovićevim vezama sa - Miloradom Dodikom i svemu što iz toga proizilazi.

Naravno, u ne baš pretjerano afirmativnom svijetlu. Posebno što se tiče Amerikanaca, ali sve više i dobrog dijela EU.

Sankcije SAD Marinku Čavari imale su adresu predsjednika FBiH, ali je malo ko ostao u dilemi da li je to bilo i svojevresno američko šifrovano pismo s porukom samom Čoviću.

On je, pak bez obzira na sve kontraverze, talentovan političar, koji zna prepoznati opasnost, pa je na vrijeme „povukao ručnu“.

Što zbog mogućih i vrlo neugodnih sankcija, što zbog vrlo neizvjesne pobjede na izborima i to po pravilima čije mijenjanje tako gorljivo zagovarao!?

I ono, zapravo, najvažnije.

Odlaskom u zavjetrinu Čović praktički ne riskira gotovo ništa od svog političkog kredibiliteta ili kredibiliteta vlasitite stranke! Stranka je to jednog lica! Stabilokratija u svom najbolje izdanju. Između njega i HDZ BiH je odavno stavljen podeblji znak jednakosti i niko u tome ne vidi neki veliki i posebni problem.

Čak ni opozicija, koja u hrvatskom političkom korpusu postoji samo „u tragovima“. Malo više od statističke greške, malo manje od bilo čega ozbiljnog i ugrožavajućeg. Nešto malo glasnog, ali još radikalnijeg HRS-a i par pravaških opcija bez ideje, strategije i smisla postojanja. Osim da nekoga „živciraju“.

Da HDZ BiH može dobiti izbore na svojoj teritoriji praktički bez kampanje i učešća „prvog čovjeka“ jasno je iz sadašanjeg stanja stvari.

Politička je to „vožnjica“ na strogom autopilotu i po unaprijed zadanim koordinatama. Bez iskakanja ili iznenađenja. Po „PS-u“...malo izlaska na teren...koja zgodna prilika i važna posjeta, neka godišnjica...protokol i „zastave na vjetru“.

Dok se Izetbegović, pa i Dodik očajnički bore i lome sa opozicijom – zadaju i primaju niske udarce – Čović sebi može dozvoliti luksuz da sve to gleda sa stranačkih tribina i salona za VIP goste!

Ugodno zavaljen u fotelju i bez puno stresa, jer sve što mu trebalo je već davno napravio i instalirao. HNS BiH prije svega. Tu čudnu nakupinu stranaka, čiji je jedini zadatak da slijepo slijedi HDZ BiH, radi „viših ciljeva“, a što se uredno i revnosno čini.

Naravno, ne bez odgovarajućih koncesija, ali je to mala cijena za slijepu političku poslušnost, kojom stranke HNS-a – obilato uzvraćaju.

Čović je na taj način „sam svoj majstor“. Kraj i početak svake organizirane politike u Hrvata. Kontolor sa više daljinskih upravljača.

Suvereniji u odlučivanju, čak i od Dodika i Vučuća – zajedno!

Trenutno su „na programu“ Borjana i Marinko, a ko će „sutra“... e to će Dragan tek odlučiti. Lagani uzmak je strategija, koja mu sada najviše odgovara. 

Zašto? Zato, jer je ON tako rekao!