Već neko vrijeme, nikome više ne treba posebno objašnjavati kakvu to i ČIJU politiku REVNOSNO provodi lider SNSD-a Milorad Dodik!
Jasno je to i onim političkim „naivcima“, koji su nam godinama pričali pričice kako je Dodik „samo jak na retorici“...da je to njegova „priča za narod“, ali da, eto - neće učiniti ništa izvan zadanih granica i očekivanja.
Kakav promašaj? Ili se to nama samo čini? Da li je taj „promašaj“ bio i još jeste samo loše vođena strategija „manjeg zla“, koje se treba „slomiti“ na malom prostoru i narodu...bez puno globalne štete?
Dodik je prije nekog vremena i mogao
biti, možda, neka „nepoznanica“, ali njegova otrovna politika je sasvim jasno
čitljiva, već duže vrijeme.
Trebao se dogoditi brutalni rat u Ukrajini
i agresija Rusije, pa da jedan dobar dio Zapada konačno „progleda“ i Dodika
konačno stavi na mjesto na kome se on odavno sam udomaćio...kao najvažniji, ali
i najopasniji „ruski igrač“ u ovom dijelu Evrope!
Putinov rovokopač, koji uvijek ide dalje od svih ostalih rusofila u regionu. Balkanska verzija Aleksandra Lukašenka. Odlučan da zadrži vlast i koji ne pita za cijenu samo da bi to ostalo tako. Ima čak i zagovaratelje u EU. Orban i Milanović su samo najočitiji primjeri.
Možda se to nekada i „krilo“, ali sada više za to nema nikakve potrebe. Moskva je odavno otvorila karte. Dodik još i više. Proziva šeretski i Amerikance. Čak se i šprda sa njima poručujući ambasadi SAD u BiH sa nekog skupa da ih sluša kada „klikne“.
Zato se može sasvim otvoreni reći kakao Dodik i njegova ekipa ne poduzimaju bilo kakav ozbiljniji korak u BiH bez konsultacija sa Moskvom! Beograd se, naravno, podrazumjeva.
Zbog toga, Dodik tako često odlazi kod Putina „na raport“.
On te posjete želi prikazati kao dokaz vlastite važnosti i značaja, iako je jasno da kod ruskog vječnog lidera „nema labavo“ i da se onaj koji „sjedi sa njim“ može, ili prigodno se složiti sa njime - ili se suočiti sa posljedicama.
Poput Lukašenka...ili još bolje reći - poput Ramzana Kadirova! „Double trouble baby“...
U političkom smislu podrške Putinu i inaćenju prema Zapadu Dodik itekako podsjeća na lik i djelo Lukašenka. Čak su i u domenu fizičke pojavnosti i sirovosti nastupa „tu negdje“. "Istesani" iz jednog komada. Gladni vječne i neupitne vlasti. Svjesni da opstaju samo, ako su na vlasti i ako ih „stoji“ neki jaki globalni vlastodržac.
Što se, pak tiče Kadirova, Dodik za Putina na Balkanu igra manje-više istu ili vrlo sličnu ulogu kao Kadirov na Kavkazu. Ulogu neupitnog čelnika i „šefa“ jedne regije sa setom jakih ovlašatnja, koji praktički ovisi o Moskvi i koji baš zbog toga mora (u)raditi sve ono što mu se naloži. Pa i ratovati!
Nema tu više nikakve nepoznanice ili nejasnoće. Pitanje je samo žele li to vidjeti oni koji se „pitaju“ ili će i dalje nastaviti sa politikom pokušaja da se sa Dodikom nekako dogovore.
Surprise! Dodik se već dogovorio...sa Moskvom!
On je svoj izbor napravio i ima namjeru ići do kraja, bez obzira šta to konkretno značilo. Ne može nazad...„Dala se ruka“. Zapad mu još ne pridaje dovoljno veliki značaj, koliko bi trebao, naivno vjerujući da se to može kontolisati, te da će se na Balkanu stvari rješavati „u paketu“.
U ovim okolnostima, možda i može, ali šta ako Dodiku (jednog dana) stigne „poruka“ iz Kremlja, koji „neće moći da odbije“?
Da prestane biti balkanski „Lukašenko“
i postane...„Kadirov“!
Nema komentara:
Objavi komentar