Radi se o vrlo dobro uhodanoj i razrađenoj matrici političkog djelovanja...prvo „šef“ najavi nešto čega se moraju držati „svi bez iznimke“, onda se jave „partenri“, koji to promtno podrže, pa se onda na to nalijepe zvaničnici i stranački prvaci, koji – a šta drugo – nego ponove riječi „šefa“. A on je obećao da će poslati "jasnu poruku".
I eto ga...još jedno zasjedanje (NVO) HNS BiH je odrađeno...ovoga puta, čak „iza zatvorenih vrata“. Valjda da se pojača „dramatika očekivanja“ javnosti. Čim je nešto „iza zatvorebnih vrata“, mora da je vrlo ozbiljno – tako nekako rezonira ovdašnja izmanipulirana javnost, a planiraju organizatori.
Da li je zaista tako? Da li je vanredno zasjedanje HNS-a zaista bilo toliko važno da se moralo sakriti iza zaključanih vrata ili je pak sve ostalo samo na nivou planirane percepcije i dramaturgije?
Kako to obično biva, tamo gdje nema ozbiljne političke dinamike oličene u zdravim sukobima mišljenja, sve ono najvažnije se saznalo - daleko prije samog „tajnog zasjedanja“.
Skoro, pa „klauzure“ – kako to vole zvati ovakva događanja u HDZ BiH.
Putem odabranih kanala komunikacije u javnost je doprla većina budućih Zaključaka, što može značiti samo jedno: Sve to je bila samo obična predstava ili je u vrijeme poklada poklada reći - „maškarada“ sa ciljem stvaranja utiska u javnom prostoru da se događa nešto važno.
Sudeći prema usvojenim zaključcima vanredno zasjedanje HNS BiH se moglo odraditi i potpuno javno, jer je navedeno sve ono što već danima i mjesecima kruži u domaćoj i regionalnoj javnosti.
Pozivanja na izmjene Izbornog zakona su toliko puta plasirana da ih ne treba niti posebno razmatrati, ali je puno važnija jasna i oštra kritika Centralne izborne komisije, koja prema stavu HNS-a ne može biti zakonodavac, niti ima pravo preuzimati nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH.
Osim toga, za HNS BiH sastav CIK-a BiH „nije izabran u skladu sa odredbama Izbornog zakona BiH“.
Zanimljiv stav i mišljenje.
Zvanična državna Izborna komisija, eto nije legalno izabrana i ne može biti zakonodavac, ali o tome svoj stav može imati formalno-pravno UDRUGA, koja pretendira da ima politička, pa i državno-pravna ovlaštenja!?
Odmah nakon toga ide klasična ucjena, koju UDRUGA upućuje ni manje nit više nego - DRŽAVI.
Ako se Izborni zakon ne bude izmijenio i ako se u tim uslovima izbori raspišu i provedu, HNS će ih smatrati suprotnim slovu Ustava, te duhu i načelima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Takvom postupku predstavnici HNS-a suprotstaviće se svim legitimnim pravnim i političkim sredstvima", rekao je Dragan Čović na konferenciji za novinare.
Čović se tako na pravna i politička sredstva mogućeg bojkota izbora poziva iz pozicije nekoga ko već godinama bez ikakvih pravnih razloga odbija provesti rezultate izbora, jer neuspostavljanjem vlasti nastoji ishoditi sasvim određene i strogo ograničene političke ciljeve!?
Toliko puta izrečeno, samo što je ovoga puta upakovano u Zaključke.
O bojkotu formiranja vlasti se ne pregovara godinama, ali se pregovara o izmjenama Izbornog zakona na osnovu koga je sama vlast izabrana?! Toliko o logici, a o čemu bi ponešto sigurno imali reći i međunarodni posrednici, koji opet značajno – šute.
U važnije dijelove Zaključaka sa zasjedanje HNS BiH svakako valja ubrojiti i ponešto uvijene prijetnje nekakvom novom "organizacijom BiH", ukoliko propadnu pregovori oko Izbornog zakona.
Opet ucjena!
I kako se to pojašanjava? Evo ovako... Ako se i dalje nastavi s procesom dekonstituiranja hrvatskog naroda, HNS će pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije.
Dakle još jednom pozivanja na pravne i političke korake, ali puno šireg obima od samo jednog zakona.
Teritorijalna i institucionalna organizacija BiH na načelima federalizma, nije ništa drugo nego svojevrsna „poruka sa ključem“, koja djeluje naoko činovnički suhoparno, sve dok se ne „otključa“ na pravi način.
Na način da se spoje pojmovi teritorijalne i institucionalne organizacije i načela federalizma, te posljedično izvede samo jedan mogući zaključak: Traži se teritorija u vidu federalne jedinice, što je čak puno više i od entiteta, a što bi na kraju dovelo do aktivacije starog plana o „Uniji tri republike“ - odnosno usksrsnuća HRHB!
U Zaključcima se ne navode načini kako se misli ostvariti ovaj ambiciozni plan, ali se sigurno željelo „pustiti duha iz boce“ i dodatno priprijetiti aktivacijom još jače krize u FBiH, ukoliko se ne ispune ranije „želje“. Vrlo ograničenene i samo ono što „žulja“ hrvatske sstranke, te bez „diranja“ u status RS-a!
Lako je Zaključke napisati na papir i reći kako je to crta ispod koje se ne ide, ali je sasvim drugo pitanje koliko je sve ovo skupa realno i izvodivo?
Ukoliko je tako teško provesti ciljane izmjene Izbornog zakona i izvan šireg konteksta stanja u BiH, kako li će te onda biti izvodivo napraviti novu „organizaciju BiH na načelima federalizma“?
Hoće li podrška za nešto tako doći i iz entiteta RS, obzirom da bi to otvorilo SVA pitanja BiH, pa i sam status RS, te uzročno poništilo i sve odrednice Daytonskog sporazuma, kao osnove postojanja entiteta u ovom obliku.
Takva avantura u BiH se teško može zamisliti ili provesti. Barem ne na miran način!
Zato se nameće zaključak da je vanredno zasjedanje HNS BiH u Mostaru bilo samo još jedno okupljanje, koje je - prije svega, trebalo Draganu Čoviću, kako bi on opet ojačao svoje pozicije nakon još jednog neuspjelog pokušaja izmjene Izbornog zakona kako je zamislio i obećao.
Opet se sve odigralo po željama šefa i bez puno propitkivanja, beo obzira na soc-relistički slogan NAROD ODLUČUJE!
Svi su uredno stali na liniju, izuzev HRS-a, ali to i nije neka posebna vijest, obzirom da ova stranka ne istupa iz HNS BiH, zbog dosadašanje politike, već što smatra da se ista treba, suštinski, provoditi još radikalnije!
Postrojavanjem HNS BiH, Čović je još jednom želio pokazati da ima „kontrolni paket“ i da tu neće biti nekih velikih promjena, osim jasnog kontinuiteta krize. Krize koja ne donosi nikakve rezultate u FBiH, ali savršeno odgovara Miloradu Dodiku.
Da u miru može provoditi svoju secesionističku politiku.
Radi se o zakonu spojenih posuda, koji itekako funkcionira. Jednu krizu loži Dodik, drugu Čović. Na vatri te i takve „duple“ i usaglašene krize, koja bukti u BiH - griju se obojica.
Vide li to oni, koji BiH nude dobre usluge u vidu medijacije ili se jednostavno vode linijom manjeg otpora?
Nema komentara:
Objavi komentar