Pričalo se, analiziralo i najavljivalo kako će predsjednička
kampanja na izborima u Hrvatskoj biti „dosadna“, te da se manje-više sve
unaprijed zna.
Te birači su umorni... te nema novih lica... te ionako se zna da je prednost aktuelnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, toliko „velika“ da neće biti nikakve neizvjesnosti. Neki su u euforiji ritualnog obožavanja lika i djela aktuelnog predsjednika čak ustvrdili da bi se sve moglo završiti već u prvom krugu!
Ništa od toga. Kampanja ne samo da nije dosadna, već bi - kako se čini – mogla biti jedna od zanimljivijih u zadnje dvije dekade.
Priča o već gotovim izborima najviše odgovara aktuelnom predsjedniku, koji se ušuškao na Pantovčaku vjerujući da će do novog mandata najlakše doći, ako što manje otvara usta. Taktika nije lišena osnova, zna li se kako Zoki zna biti neugodan i prgav na jeziku, te da počesto uz svoje protivnike propisno rani i samog sebe!
Poput istočnjačkog redovnika Milanović samo sjedi na obali rijeke i čeka da „leševi“ njegovih protivnika proplutaju rijekom pored njega.
Tu i tamo se oglasi nekom mudrolijom, koja je zgodna za loptanje u medijima, dok je sve ostalo na autopilotu. Njegov tim želi na taj način ostaviti utisak da je siguran u svoju pobjedu, ali da li je baš tako?
Milanovićev glavni problem je što je sada posve jasno kako on nikakav originalni kandidat nekakve hrvatske ljevice (ako to uopšte postoji), već „politički Frankeštajn“ sastavljen od više političkih silnica od koje su neke duboko ukorijenjene u nacionalističkim stavovima i politikama.
To itekako smeta građanski (lijevo i liberalno) orijentiranim biračima, te onima koji bi radije slušali Milanovićevu retoriku od prije desetak godina.
Baš na tom mjestu – na tom mekom trbuhu Milanovićeve kandidature pojavljuje se - Ivana Kekin. Ona je ta kontrateža Milanoviću, koje ranije nije bilo... pa su svi lijevi i liberalni glasovi - završavali u njegovoj izbornoj „košarici“.
Da budem što konkretniji i jasniji: Ono što je za Kolindu Grabar-Kitarović bio Miroslav Škoro – to je za Milanovića – Kekin!
Ona govori ono što je Milanović „zaboravio“... elokventna je i obrazovana, te je javna ličnost, koja posjeduje određenu dozu političkog erosa, koji itekako nedostaje uštirkanom Milanoviću, koji se uozbiljio, zbog svoje stare navade da se pošto-poto dopadne hrvatskim desničarima.
Kako u RH - tako u BiH.
Čak im je „ukrao“ i predsjednički slogan („Predsjednika za predsjednika“), zihareški ga pozajmivši od Tuđmana. Kao simbol kontinuiteta i „pozajmljenog autoriteta“, ljevičara koji to (više) nije (eto još jedne poveznice sa Tuđmanom!).
Milanović je suštinski „hadezeovac“ samo bez ta tri slova i članske kartice, koji se – kojeg li apsurda - nemeće kao „alternativa“ svevlašću predsjednika stranke (Plenković) kojoj je besramno - ukrao slogan!?
I gle ti čuda velikoga...
Prva velika afera ove kampanje odjednom je postala priča vezana za Ivanu Kekin!? Navodne veze njenog supruga sa problematičnim Nikicom Jelavićem (Dečki s Knežije)... kao i kuća i zemljište kupljeno za „bagatelu“ u Istri.
Način na koji se afere plasirane (preko ekstremno desnih influencera), jasno ukazuje na (para)obavještajni rad i pažljivo planiranu operaciju u koju se učas utrpao čak i glavni državni tužilac!?
Ko ga tu kome... "gura"?
Iako Kekin nije štedila Dragana Primorca kao kandidata HDZ-a, dobro je zapitati se kome najviše koristi njena diskreditacija? Bez obzira na kritike koje iznosi ona ne može niti „okrznuti“ biračko tijelo HDZ-a, ali može... koga?
Pa...da se ne lažemo... Milanovića. Bingo!
Zoki možda spava na Pantovčaku, ali to ne znači da njegovi ljudi ne rade kampanju - daleko od očiju javnosti. Kekin je za njega itekakav problem i to prije svega na ideološkom planu.
Upravo zbog „ideoloških pitanja“ razlog Milanovićeve brige nije druga kandidatkinja Marija Selak-Raspudić, koja je (s mužem) propisno lešinarila na aferi „Jelavić“ i koja, istina napaducka Primorca i HDZ-a, ali suštinski ne krade glasove Milanoviću, već Primorcu (Plenkoviću!).
Zbog svega toga, Kekin smeta i jednima i drugima. U ovom trenutku puno više Milanoviću, ali sve je to „u pet deka“. U srazu oko vlasti „dva brda“, koji je odavno izašao iz okvira racionalnog, pa čak i pristojnog – Kekin se nameće kao sasvim moguće „iznenađenje“.
„Crni labud“ i „autsajder“, koji bi možda, ali samo možda... mogao biti... neki „ženski Mesić“!! Političar koji je pokazao da se izbori mogu dobijati i bez mašinerije ili obavještajnih operacija, ali sa osjećajem za trenutak.
Za početak... kandidatkinji bih preporučio puno bolji analitički i PR tim, te odlazak kod nekog jako dobro frizera!
Nema komentara:
Objavi komentar