U ovakvoj BiH... postoje mnoge „nelogičnosti“. Stvari i pojave,
koje u normalnim državama sa funkcionirajućim sistemima predstavničke
demokratije - ne bi smjele postojati.
Jedna od izraženijih pojava ovakve vrste je i nepodnošljiva lakoća (da se referiram na čuveni roman Milana Kundere) ovdašnjih političkih lidera i lideričića, da se dohvate poslova i funkcija, kojima... nisu dorasli.
Samo zato, jer je to dobro plaćena „rađa“, koja donasi medijsku prepoznatljivost u našoj temeljito sluđenoj javnosti, ali i mogućnost utjecaja na različite procese.
Počesto i one koruptivne!
Praktički svaka politička šuša, koja je skupila (a možda i dijelom
pokrala!) nešto glasova na izborima i misli da zna sastaviti par suvislih
rečenica bez zamuckivanja ili lutanja misli – misli da je ozbiljna javna
funkcija, koja sa sobom - osim dobrih primanja - nosi i veliku dozu odgovornosti - za njih „kao stvorena“.
Samo u BiH se... u ovoj političkoj nedođiji može se sa par stotina glasova zasjesti u ministarsku fotelji.
Praktički izgubiti izbore i onda postati premijer!?
Treba li nas onda čuditi zašto je stanje u državi tako kakvo kakvo je? Što praktički, na dnevnoj bazi, kao iz paštete iskaču male i velike afere? Ne nužno političke, već i one suštinske. One koje svjedoče u kakvom nam je stanju državni-upravi aparat i kako se (ne)donose odluke.
Otkazivanje važnog regionalnog samita, koji se nedavno trebao održati u Neumu (da i BiH ima more!), klasičan je primjer jednog takvog problema ili kao što napisah – „pojave“. Bez obzira šta su pravi razlozi otkazivanja, a što bi se naravno trebalo utvrditi – šteta po interese BiH i njenih građana je već počinjena.
Niko izvan BiH nas neće pitati o propalim i zakašnjelim tenderima – podobnim firmama ili našim ponašanjima tipa... „nek i mali nešto zaradi“, nego će se nama baviti po kuloarima i u diplomatskim komunikacijama navodeći nas kao (loš) primjer.
Kao zemlju, koja ne zna ili ne može organizirati čak ni međunarodnu konferenciju!
Ovaj propust je toliko veliki (mada ga neki želi minimizirati) da zahtjeva brze i hitne odgovore, a ne nekakve komisije i saslušanja. U demokratskim državama bi sigurno radi ovoga već odavno - pale i ostavke!
Samo su dva moguća razloga za ovakvu bruku međunarodnih razmjera: Ili su ovdašnji skupo plaćeni lideri i njihovi posilni toliko nesposobni ili „neko“ organizirano radi na rušenju ugleda BiH u svijetu!
Za mene – nema trećeg objašanjenja.
I jedna i druga je varijanta - moguća. Kada malo bolje razmislim i kombinacija ova dva razloga nisu nemoguća. Šta više, to mi se čini kao vrlo izgledna varijanta istine, jer je iz ovdašnje političke baruštine odavno „isplivao“ svako ko je mogao ili imao bilo šta ozbiljnije raditi.
Naša politička elita je realno „tanka do bola" i nadovezana na lične i strančke interese. Ona voli masnu hranu... narodnjake, skupa (državna) kola, službene kartice i druge privilegije.
Tesna koža, ali „zaprave“...
A kada se spomene ta strašna riječ - odgovornost za stvari, koje su očito otišle u krivom smjeru, zbog grešaka ili propuštaja činjenja... onda... e onda nigdje nikoga.
Nigdje mrtve duše! Kao ni barem mrvice političkog dostojanstva i morala.
A i zašto bi, kada sve ide pop planu! Koga još briga što je plan loš, kad' plate i privilegije idu.
Znate ono...Lijte kiše ladne vode...dragi ode!
Nema komentara:
Objavi komentar