Ukoliko neko misli da je Hrvatska od Francuske i Njemačke – dvije najvažnije i najveće zemlje EU kupila samo skupo i sofisticirano evropsko naoružanje najnovije generacije – onda nema pojma šta je međunarodna politika i čime se sve, zapravo... trguje.
Osim tehnologije i vojnih pitanja u ovakvim ugovorima na stolu se, u pravilu, nađu i teme ekonomije i politike. Najvažnija je politička saglasnost zemlje proizvođača da proda „sredstva“, a onda je sve na ostalo na ugovaračima.
Pa i tzv. „pitanja sa margina“, koja ne završavaju
na naslovnicama ili u udarnim vijestima, ali to ne znači da se o tome nije negdje
okolo razgovaralo, a možda i nešto dogovorilo.
Radi se o globalnim pitanjima, gdje je u igri
jako puno novca, ali je i politički dio cijelog dogovora vrlo bitan. Kupovinom
naoružanja veze između država ne prestaju, već se u pravilu šire na prostore transfera
znanja i održavanja. Politički najvažnije stvari u ovom slučaju nisu napisane
na tehničkim ugovorima, jer se sa naoružanjem kupuje i izvjesna doza utjecaja
na međunarodne odnose.
Preko moćnih i utjecajnih domaćina. Njihove državne politike i diplomatije.
U ovom konkretnom slučaju nije nikakva „velika tajna“ da bi Zagreb ove ugovore mogao iskoristiti (ili da ih je već iskoristio) za „sitne usluge“ u svom neposrednom susjedstvu... u BiH.
Premijer RH, Andrej Plenković, zato uvijek - negdje pri kraju svojih javnih ili medijskih istupa - „dometne“ kako je sa svojim domaćinima razgovarao i „regionalnim pitanjima“ na Zapadnom Balkanu.
Objasni to on kontekstom „širenja“ EU i NATO saveza, ali je i maloj djeci jasno kako Plenković suštinski kod vlada najmoćnijih evropskih zemalja (prije svega ostalog) lobira za HDZ BiH i izmjene Izbornog zakona u susjednoj zemlji!?, kako to odgovara „sestrinskoj“ stranci.
Za njegove domaćine to je vjerovatno tek „sitnica“, dok je za njega i HDZ to možda i najvažnije političko pitanje koje nastoji „utrapiti“ zajedno sa ugovorima o kupovini (pre)skupog naoružanja.
U međunarodnim odnosima preovladavaju kruti interesi i to nije ništa novo. Posebno sada, kada je takvo ponašanje dodatno legitimizirao predsjednik SAD Donald Trump i pretvorio ga u svoju službenu doktrinu.
Zato treba biti izuzetno oprezan u praćenju diplomatskih signala, koji bi u narednim mjesecima mogli stići iz Pariza i Berlina. Plenković je očito nešto tražio, ali još nismo saznali da li je i nešto dobio.
Sudeći po broju kupljenih francuskih haubica i njemačkih tenkova, kao i konačnoj cifri, koja se mjeri milijardama nešto od svega toga bi se moglo pojaviti i kao ova ili ona inicijativa u BiH.
Baš u izbornoj godini! Što se tiče HDZ BiH... baš na vrijeme!
Nema komentara:
Objavi komentar