Rat u Evropi je već uveliko počeo, samo što ga
još niko nije zvanično proglasio!
Veliko je i pitanje i hoće li obzirom da se
tehnologija rata i ratovanja znatno promijenila u odnosu na neke ranije
periode. Savremeni rat ima više pojavnih oblika od kojih je onaj „vatreni“
samo završna faza jednog dužeg procesa, koji počinje hibridnim, a u
pravilu se nastavlja proxy sukobom.
Prva dva oblika rata u Evropi već uveliko traju!
Jedna vrsta proxy sukoba sa Rusijom se već
odvija (naravno u Ukrajini), dok se hibridni rat najbolje može sagledati
u domenu medijskog obračuna ili „rata narativima“, kao i brojnim „nejasnim
situacijama“ – poput pojave „nepoznatih dronova“ iznad zemalja članica NATO
saveza.
Sve to je samo ispipavanje pulsa ili možda
samo „provjera spremnosti i odlučnosti“ NATO saveza da odgovori na „ozbiljne izazove“.
Obje strane svjesno proizvode atmosferu neposredne
ratne opasnosti.
Rusiji to treba da bi opravdala svoju agresiju na
Ukrajinu i dalji nastavak rata, dok EU (čitaj NATO) svojoj javnosti želi poručiti
da rat sa Rusijom nije tako „nemoguća opcija“ kako to neki (još uvijek)
vjeruju.
Zapravo, radi se o vrlo izvjesnoj mogućnosti
i to prvo kao oblik „ograničenog sukoba“ negdje na rubovima dodira
Rusije i NATO-a.
Jedna od izvjesnijih lokacija takvog scenarija je
tzv. „sjeverno ratište“ – odnosno prostor od Skandinavije preko Baltika do Poljske.
Odmah uz taj dio Evrope valja računati i na uvijek nestabilne geopolitičke
regione pribaltičkih republika ili Moldavije.
Tamo gdje nema direktnog dodira, Rusija bi mogla
pomaknuti iz stanja mirovanja svoje proxy snage, a to je naravno i
prostor Balkana!
Moskva sigurno nema mogućnosti da otvori više frontova
sa NATO savezom, što zbog prevelikog „naprezanja u Ukrajini“ – što zbog ograničenih
mogućnosti da vodi visokotehnološke ratove na više udaljenih lokacija. Ipak, niti opciju opšteg rata
na svakom mjestu dodira ne treba isključiti kao mogućnost, jer su mnogi
već vjerovali da do rata u Ukrajini „neće doći“, pa je Rusija ipak „žestoko zapucala“.
Za dalji razvoj situacije od ključne važnosti će biti ponašanje SAD i Kine – dvije najveće ekonomske i vojne sile svijeta.
Dođe li do otvorenog rata u Evropi to će biti
prije sukob „koalicije voljnih“ u okviru NATO saveza, nego punog odgovora
cijele „Alijanse“! Ponajprije zbog stava i ponašanja Donalda Trumpa, koji je
već pokazao (i to više puta) da će se voditi jedino interesima SAD i da ga ne
zanima previše ovaj ili onaj Član Povelje NATO saveza.
Trump želi prodati naoružanje (ko više ponudi), pružiti
uslovljenu podršku i sve to dobro naplatiti.
Što se tiče Kine, taj veliki probuđeni div
svijeta je već sada najveći dobitnik sukoba između Zapada i Rusije! Zapad
se „troši“, dok je Rusija zbog sankcija prisiljena za „bagatelu“ prodavati
svoje energente.
Peking samo zanimaju resursi, a ko će njima
upravljati – to ih previše ne zanima.
Trenutno je to Putin pa su sa njime sklopili
sporazum (plinovod). Bude li neko drugi Peking će lako... „okrenuti ploču“.
Kina pušta druge da se tuku, dok ona polako raste i postaje faktor, koji samom
svojom snagom „nameće rješenja“. Kao što to dugo vremena mogla samo Amerika.
Za Kinu radi vrijeme, dok Evropa živi opasno. Trump samo sprema „ponude“.
Najveća odgovornost je u rukama Putina. Njegova
dilema izgleda ovako: Pokušati pristati na očuvanje teritorijalnog integriteta
Ukrajine (uz značajne koncesije na istoku) ili započeti opšti, rat koji nikome ne
odgovara.
Ponajmanje njemu i Moskvi.
I ne zaboravite! Dok ovo čitate još uvijek traje
hibridni i proxy rat u Evropi...
Nema komentara:
Objavi komentar