ŠUTI I TRPI: PLANSKO ZAVALJIVANJE DRŽAVE!

 

Dugogodišnje razumijevanje politike u BiH kao načina kontrole, ali i zloupotrebe JAVNOG NOVCA – počinje poprimati oblik egzistencijalne prijetnje kako samoj državi tako i svim njenim građanima (bez obzira na ime i prezime).

Iako se stranke i lideri vole „pohvaliti“ zaštitom nekakvih „kolektivnih i nacionalnih prava“ – javna je tajna da se ponajprije brinu o svojim (lično/osobnim) interesima.

Brigu brinu o javnim sredstvima... dobro plaćenim pozicijama i sinekurama... gdje je pos'o dobar, a para laka – da parafraziram jednu od poznatijih pjesama iz kataloga prijeratnog Zabranjenog pušenja (Bos ili hadžija).

Zavaliti državu – osnovna je premisa djelovanja ogromnog dijela ovdašnje političke scene, koja privatne interese (dobro uvezana „halka“) vrlo vješto i filigranski precizno sakriva iza „prava konstitutivnih naroda“, a sve u sistemu sulude etnokratije na steroidima.

Tamo gdje je forma uvijek važnija od sadržaja.

I opet im nije dovoljno – odnosno uvijek je „malo“, pa se država planski zavaljuje na duge staze. Princip je rudimentalan i prost, ali i nevjerovatno efikasan, ako imaš odgovarajuće "zaleđe". Naime, to ide nekako ovako... zamisliš neki grandiozan „projekt“ (u nacionalnom interesu naravno), koga namjerno i planski uprskaš i onda samo čekaš da prođe dovoljno vremena.

Da se „investior“ (u tišini) namiri preko Suda i ona isporuči račun Državi. Odnosno svima nama!

Najavljenih „grandioznih projekta“ nema, ali zato itekako ima novog ogromnog duga, koji je nastao samo iz dva moguća razloga: ili „neko“ nije imao pojma šta radi... ili je pak jako dobro znao do čega će sve to dovesti, ali i iz (samo) njemu samo poznatih razloga dopustio da se to i dogodi.

Da se „zavali Država“, koja, navodno, prema vjerovanjima političara, eto... „ne može bankrotirati“, ali se može razvaliti.

To prevođenja Potemkinovih sela u realan novac nije ništa drugo nego klasičan primjer kriminala pogodovanja, političke korupcije ili pak u najmanju ruku nesavjesnog poslovanja.

Ali gle „čuda“... o tome se uglavnom ne razgovara!?, već se raspreda ko će i kako platiti dugovanja nastala „iz have“. Čitamo saopštenja zabrinutih državnih institucija, koje su već pogođene ili će tek biti, ali (još) ništa od Tužilaštava!?

Kako je to moguće? Kako je uopšte bilo moguće da takvi slučajevi godinama stoje u ladicama?

Sve su to pitanja koja očekuju odgovore, ali narod(i) se radije bombarduje novim i starim političkim krizama. Novim Ustavima, kolektivnim pravima i kojekakvim drugim političkim drangulijama.

Kako se procjenjuje, "promašaji" naših političara teški su milijarde maraka!? Za dobro plaćeni posao i privilegije nazamislive "konstitutivnima" ne samo da nisu isporučili očekivane rezultate, već su narodima na vrat natovarili novu bijedu... zbog koje bi svi zaista mogli bankrotirati.

Samo zato, jer je ovdašnja sluđena populacija „konstitutivnih naroda“ voli da vjeruje „u više ciljeve“ i onu poznatu... šuti i trpi! Ko si ti da misliš!

Stvarno... ko smo to MI? "Konstitutivni", ali suštinski nebitni...