Svojevrsna „Trump euforija“ proširila se širom različitih
desnih političkih opcija u svijetu, pa tako i na „brdovitom Balkanu“.
Taj svojevrsni mesijanski drugi silazak
Trumpa među desničare raznih boja; od onih relativno umjerenih - do krajnje
desnice ohrabrio je dojučerašnje marginalce ili pak snažno potakao ambicije etabliranih
desničara da se postave... još desnije!
Što se tiče Balkana Trump efekt je posebno
izražen u susjednoj Hrvatskoj.
Do juče skoro nevažne, ali glasne opcije i
ideologije tako su dobile pravo otvorenog javnog zagovaranja, dok je vladajući
HDZ podesio koordinate na puno desnije ideološke pozicije, iako na čelu
ima, za HDZ standarde, „liberalnog“ lidera i premijera.
Sa posebnom euforijom je dolazak Trumpa na vlast i
u Bijelu kuću dočekan u susjednoj Srbiji, jer su oni nepatvoreni srpski
desničari i nacionalisti uvjerenja kako su baš oni bili svojevremeno „desna
avangarda“, koja je slične stavove zagovarala puno ranije.
Oni misle kako su bili „Trump prije Trumpa“.
Očekivanja u Srbiji su bila velika (podrška SNS-u,
„otpriznanje“ Kosova), ali su isto tako uslijedila i jednako velika razočarenja.
Trump je možda zeru „simpatičniji“ za
vladajuće strukture u Beogradu od Bidena ili Obame, ali su njegovi potezi ili
bolje reći potezi američke administracije i diplomatske mašinerije ostali na (skoro)istim
pozicijama!? Možda su čak i radikalniji što se tiče pragmatičnih i odlučnih američkih
reakcija na neprimjereno visoki nivo ruskog utjecaja u Srbiji!
Ne samo da se nije dogodilo ništa od onoga što se
srpski „desni proroci“ i „vudu političari“ najavljivali danima na probranim medijima,
već je Vučićeva Srbija prvo ohlađena nedolaskom obećanog srpskog lobiste za
ambasadora u Beogradu, da bi onda konačan „pečat“ udaren uvođenjem
sankcija Naftnoj industriji Srbije (NIS).
Očekivanja Beograda spram Trumpa su, pak tek „tiha
sanjarija“, šta je od novog predsjednika SAD očekivao Milorad Dodik. Dojučerašnji
lik sa američke „crne liste“.
Uz naramak potrošenih (javnih) dolara Dodik je na kraju dočekao trenutak da ga nekako maknu sa „crne liste“ SAD, ali uz koju političku cijenu?
Nije pomoglo ni stalno i neugodno uvlačenje
Trumpu uz obavezni modni detalj u formi crvene MAGA kape. Dodik i
njegovi ljudi jesu sklonjeni sa te nekave američke „liste“, ali su zato
politički poniženi kao malo ko u zadnje vrijeme!
Osim toga, veliko je pitanje da li je to i kraj
poniženjima za Dodika, koji je koliko juče, prkosio Amerikancima i po hodnicima
se sastajao sa Putinom ili Lavrovom. Prave razmjere ovog deala, kao i
konačan rezultat znaju samo Dodik i Amerikanci.
Jedno je sigurno – cijena nije bila niska.
Ostatak regije proveo je dosadašnje vrijeme na geopolitičkom
autopilotu. Sarajevo još uvijek kao da nije svjesno „novih realnosti“ i
potrebe da se novom modusu operandi američke diplomatije prilagodi, dok
Kosovo ide dobro uhodanom trasom, koju ni Trump nema namjeru mijenjati, pa nema
niti neke velike frke u Prištini.
Slovenci kod Trumpa preko žene „imaju
štelu“ (što je naravno „šala mala“), dok su Crna Gora i Sjeverna Makedonija u
skoro istoj poziciji kao i BiH.
Poziciji „čekanja“, a to je zadnja stvar koja se
treba raditi u odnosu na Trumpa. Njega ovaj region, istina, ne zanima toliko
kao neki drugi dijelovi svijeta, ali je primjer Srbije pokazao kako Amerikanci
nikako ne dižu sidro sa Balkana, već jednostavno mijenjaju pristup. Pri tome
sadržaj ostaje isti ili čak i za mrvicu aktivniji.
Ostalo je na lokalnim igračima.
Štela (pa i ideološka) kod
Trumpa ne pali. Samo interesi su za njega bitni i vječni! I da. Trumpu se
mora „na pravi način prići“... sve ostalo je samo "blind spot".
Nema komentara:
Objavi komentar