Iako važi za političara tvrdih stavova,
koji uvijek traži maksimalno (da "zaštiti Srbe") kako bi dobio baš ono šta mu
treba – Milorad Dodik je - u teoriji i praksi - najveći politički „kameleon“ ne
samo u BiH, već i u regiji!
On je političar, koji nema ideologije ili nekog
konačnog stava o bilo čemu, te svoju zapaljivu retoriku, već decenijama samo prilagođava
svojim partikularnim interesima. Onima, koji će mu omogućiti nastavak apsolutne
vlasti.
Prvo je bio Mile Ronhill - nagodni američki
čovjek i „dašak svježeg vjetra“ zadužen za prljave poslove detroniziranja
SDS kadrova, da bi se onda prometnuo u najodanijeg sljedbenika nove
geopolitičke strategije u Evropi Vladimira Putina i Ruske Federacije.
Prava Dodikova preobrazba se (ne slučajno)
poklopila sa velikom strateškom greškom Sarajeva prilikom odbijanja američkog
„Aprilskog paketa“, kada je Dodik prvo na sve pristao, pa onda skontao
da je teren prazan i da će ubuduće Amerikanci biti na „diplomatskom
autopilotu“ i da može sklapati i druge „aranžmane“.
Sa drugim geopolitičkim polom u Evropi.
Sa Putinom kome je tada i Zapad (pokazat će se
vrlo naivno) otvorio vrata za „poplavu“ ruskog investicijskog novca u ekonomski
i finansijski krvotok EU.
Paralelno sa promjenama na višim nivoima Dodik se
uredno presvlačio i u odnosima sa Srbijom, te je „evropskog Tadića“ brzo odbacio
i odmah se „prikopčao“ na novog lidera - Aleksandra Vučića i njegovu strategiju
„nacionalističkog Tita“... odnosno političara, koji može balansirati
između Istoka i Zapada.
Problem je nastao onda kada je Putin sa prijetnji
i riječi prešao na djela. Izveo agresiju na Ukrajinu i ugrozio globalni mir u
Evropi.
Dodik bi i tada vrlo rado otkantao Putina samo
da je mogao, ali je dobro znao da Putin ne prašta i da to nikako neće proći bez
ozbiljnih posljedica. U to su stigle američke sankcije, pa tužba i presuda i
činilo se da se Dodik konačno preigrao.
Kada sada malo odvrtim film događaja postaje
jasnije kako je njegov zadnji sastanak sa Putinom početkom oktobra 2025. godine bio neka vrsta oproštajnog blagoslova Dodiku da se odmakne od Moskve i
kako zna i umije dodvori Amerikancima.
Dolarima iz entiteskog budžeta, lobiranjem,
snishodljivim porukama i ponašanjem. Bilo kako. U toj, na prvi pogled,
(ne)logici ipak ima logike ukoliko se zna da aktualni predsjednik SAD Donald
Trump ima, najblaže rečeno, vrlo relaksiran stav prema Putinu, a što je
bjelodano pokazao više puta.
Osim toga, Trump sve državne poslove svodi na
lični nivo „pravljenja posla“ (doin' job), pa bi Dodik vrlo lako mogao
biti jedna mala „tačkica“ u tajanstvenim dealovima Putin i Trumpa!
Putin ga je oslobodio obaveza da bi ga strateški prepustio Amerikancima, a što je Dodik objeručke prihvatio. Tako je napravio svoj puni „geopolitički krug“ i opet se vratio na sami početak. U američko jato, ali sa preporukom Putina – što kod Trumpa i njegovih ima određenu „težinu“.
Sada je svojevrsni dupli igrač, kome su
Amerikanci novi-stari šefovi, ali može poslužiti i za neke „sitne
poslove“ sa Putinom... ako zatreba.
Zastave sa Putinovim likom zamijenili su Trumpovi
MAGA kačketi i naslikavanja ispred znamenja političke moći SAD, gdje Dodik
doslovno u ritualnom stilu pragmatičnog kameleona svjedoči da je
promijenio stranu i da je sada opet „slobodan“.
To možda izgleda tako... ali nikako - nije tako.
Dodik, ustvari, nikada nije bio zarobljeniji u
svojoj političkoj misiji. Sankcija istina nema, a (molitveni) doručak je uredno
serviran. Pala su i slikanja po hodinimcima (kao nekada sa Putinom) ali prije svega
toga morao je odobrovoljiti Putina i dokazati se Amerikancima.
Progutati više „dlakavih žaba“ i založiti sve ono
što je ostalo vrijedno u entitetu RS. Uskoro će i neizvjesni entitetski predsjednički
izbori.
Ali šta ga briga, pa on je „novi američki čovjek“,
koji je opozicju, koliko juče, častio izjavama da jedu iz „američkog kazana“ i
rade protiv Srba.
Kojih Srba? Pa onih čije intrese Dodik „štiti“ i
to tako što štiti samo svoje!
Samo „pošteno“, pa ko nasjedne – nasjedne!
Nema komentara:
Objavi komentar