KO ĆE POKLOPIT' BIH?
Sve ove godine – praktički od početka upetljanosti tzv. „međunarodne zajednice“ u zbivanja u BiH međunarodne diplomate različitog ranga važnosti upozoravali su ovdašnje lokalne lidere i liderčiće, kako „moraju govoriti jednim jezikom“... uz obaveznu napomenu kako je „kompromis najbolji za sve“.
Dosta od toga je bilo sušta istina i itekako je imalo smisla, sve dok od sličnog „virusa“ nisu oboljeli i oni, koji su se, koliko juče kleli u principe i demokratske standarde.
Tako smo uz poslovičnu domaću „zbunjozu“ dobili i „diplomatsku kakofoniju“ međunarodnih faktora, čije ponašanje u zadnje vrijeme neodoljivo podsjeća na stare „balkanske političke običaje“.
Nije to neka utjeha za građane u BiH, ali su stvari barem sada puno jasnije i očiglednije. Politika se opat pokazala kao krajnje „kvarljiva roba“, posebno ukoliko su u igri interesi, koji samo rubno imaju veze sa BiH i njenim građanima.
Sukob SAD i EU oko imenovanja šefa OHR-a samo je jedan od nategnutih konopa u odnosima između Bruxellesa i Washingtona!
Donald Trump je puno toga u odnosima sa Evropom prevrnuo naopako i više nikakvi stari „aranžmani“ ne vrijede, pa ni dogovor oko toga ko i kako suštinski upravlja političkim procesima u BiH i regionu Balkana. Natezanje oko Visokog predstavnika je sukob unutar geopolitičkog Zapada i puno toga je u igri i na pregovaračkom stolu.
Amerikanci i ne kriju da se prije svega vode svojim i samo svojim ekonomskim interesima, dok EU smatra kako je to neprimjereno miješanje Washingtona u politiku u regionu, koga Evropa svojata i u koga je već uložila podosta novca i geopolitičkih nadanja.
Da je sve još itekako „u zraku“ i da su mogući mnogi scenariji, prvi su (a ko će drugi) skontali Milorad Dodik i Dragan Čović, koji su se ekspresno sastali u Mostaru da bi „utvrdili pazar“ i poslali poruke iz čijih sadržaja se podosta može pročitati.
Recimo i da su, čini se, više okrenuti „američkoj varijanti“ razvoja buduće situacije u BiH, ali pod uslovom da im se ispune „neke sitnice“.
Dodik bi da se cijeli istorijat OHR-a i odluka Visokog predstavnika jednostavno „pobriše“ (znači i njegovu presudu), dok bi Čović rado „hrvatsku izbornu jedinicvu“, kao laganu „uvertiru“ za neku buduću jedinicu po ugledu na entitet RS! Ali neće Dodik i Čović donositi konačne odluke, ali će poruke iz Mostara itekako biti saslušane i uzete k znanju.
A šta svemu ovome misle ostali?
Pa, teško je reći jer je ostatak političke scene u BiH više u poziciji promatrača, nego igrača. Taj paralizirajući „sindrom čekanja“ i dalje je suštinski na snazi, iako je jasno da će se mnoge stvari u BiH na neki način promijeniti.
Teško je biti optimista. Posebno sa ovakvim „liderima“.
A narod šuti i misli... „mogu imat' naše tijelo, ali dušu ne“!
