Na kraju se dogodilo „ono što se moralo dogoditi“! Ono što je svima,
koji bolje poznaju političke prilike u BiH bilo jasno još od prvog dana. Bez
obzira na rukovanja i osmjehe... dobra nadanja i evropske perspektive.
Vladajuća koalicija ili bolje reći nakupina vladajućih stranaka bez političkog kompasa, ali sa istančanim darom za uglavljivanje - gromoglasno se raspala pred očima ovdašanje, mahom, autistične javnosti.
Politička reprezentacija „Trojke“, nakon što se pošaketala unutar vlastitih radova (zanimljiv dvoboj Ćudić-Konaković) konačno je smogla snage i hrabrosti da SNSD-u i Miloradu Dodiku „pokaže vrata“.
Sa klupe za rezerve već ulijeće SDS. Promjena je više praktična i taktička, nego sadržajna, jer je razlika u politikama vladajućih i opozicije u entitetu RS jednaka razlici između lijeve i desne ciple.
Amerikanci bi kazali... „too little... too late“ (premalo... prekasno).
Šteta je već počinjena i teško se može popraviti. Pogubljena „Trojka“ se nalazi u procesu pokušaja očuvanja barem nekakvih tragova vlastitog političkog integriteta nakon niza loših kompromisa i još gorih ustupaka, a sve pod firmom „održavanja dobre atmosfere“.
Dodikovu stranu još uvijek drži lider HDZ BiH Dragan Čović što je itekako logično, jer je njegova koalicija sa Dodikom i SNSD-om puno jača i sadržajna čak i od primjera najbolje saradnje sa „Trojkom“.
Zapravo, može se reći kako je Čović „Trojku“ stalno držao u šaci (ili na uzdi!?) znajući da mu Dodik čuva leđa, dok se „reprezentacija iz Sarajeva“ naprosto utrkuje u nastojanjima da mu ugodi.
Da se Dragan ne naljuti...
Ipak, lider HDZ BiH će morati progutati ovu „gorku SNSD pilulu“ bez obzira da li mu se dopada. Dodik je jednostavno otišao predaleko i postao je previše "politički otrovan“ da bi se sa njegovim isključivim stavovima pravio bilo kakav posao.
Najvjerovatniji ishod cijelog ovog državnog cirkusa je krpljenje koalicije i nastavak na političkom „autopilotu“ do kraja mandata... pa šta bude. A neće biti ništa posebno.
Same old story... malo najave optimizma, malo zatezanja i političke baruštine... i tako do novih izbora.
Od nefunkcionirajuće vlasti, gora je samo vlast bez političke vizije.
Kod nas u BiH zastupljena su oba problema! Ni efikasnosti ni vizije. Samo i jedino kruta vlast oličena u interesima, tenderima i dobrim plaćama.
Kao što rekoh Same old story (Ista stara priča)...
Nema komentara:
Objavi komentar