Smjena predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta FBiH, Dragana Miokovića se nije trebala dogoditi u parlamentarnoj proceduri i političkim natezanjima.
Da je posjedovao barem mrvicu „političke pameti“ - Mijoković je ostavku mogao sam “spakovati” i time prekinuti ovo mučno natezanje, bez obzira na kasnija izvinjenja i naknadnu pamet.
Izjave o tome kako neka grupa bez obzira na porijeklo ili ideologiju „nije dovoljno ubijana“ ne smije biti dio bilo čijeg vokabulara, a ponajmanje onih koji su izabrani na visoke političke i državne funkcije.
Na još jednom ispitu demokratske zrelosti, ali i kredibiliteta - pala je i Naša stranka, koja umjesto da iz afere izađe što tiše i „na prstima“, nastavlja sa promašenom politikom pozivanje na to da će HDZ opet nešto „poklopiti“ ili da će im nešto biti „dato“. Ovakav stav je i činjenično netačan zna li se šta su sve HDZ (i SNSD) dobili za vrijeme (nametnutog) mandata „Trojke“.
Cijela priča, naravno, ima i „okus“ već zahuktale predizborne kampanje kada se iz svih „budžaka“ vadi politički prljavi veš i podmeću noge. Opozicija se čak nije niti morala posebno potruditi da pronađe nešto „sočno“ o vladajućima, jer se zbunjeni Mioković sam sebi upucao u nogu i pri tome pomislio da se iz svega može izvući sa izvinjenjima izrečenim „kroz zube“.
Mioković je završena priča i „politički mrtvac“ i puno je važnije hoće li se ovakvi standardi primjenjivati i na ostale „mislioce“ uhvaćene u neprimjerenoj misaonoj gimnastici? Sličnih primjera ima na skoro svim stranama.
Čak i među onima koji su tako grčevito tražili ostavku Miokovića, a nije im palo na pamet barem osuditi klicanje propalom režimu NDH i „uzdizanje desnice“ na nedavnom koncertu Thompsona u Širokom Brijegu.
O Dodiku i njegovima da ne govorim.
Da Mioković postane „etalon ponašanja“ siguran sam da bi barem pola izabranih zvaničnika u BiH moglo zbog svojih izjava doći „pod lupu“... ali neće. Velika stranka je velika čak i kada je u opoziciji, dok mala stranka nema takav luksuz – čak i kada „slučajno vlada“.
Predizborna je kampanja i slažu se „kockice“ nove vlasti. Blues je to „mutne vode“.
HDZ je dobio šta je htio, a opozicija (SDA, DF, SBiH) je dala ono što nije imala, pa se sve svelo na proceduru. Dovoljan razlog da se pragmatično iskoristi situacija i uloži nešto političkog kapitala u kampanju koja slijedi.
Niko nije previše dobio ili izgubio. Čak i Naša stranka, koja se konačno riješila ovog balasta. „Donji“ je, uglavnom, samo Mioković, ali ko mu je kriv kad ne zna kada i šta može ili smije reći.
A htio se baviti politikom.
Drugi put (ako ga uopšte bude), mora potražiti nekog boljeg PR stručnjaka ili jednostavno na trenutak – zašutiti. Ukoliko "nije
siguran".
Nema komentara:
Objavi komentar