MOSTAR IMA PROBLEM: IMA LI "FIKRETE" U POLITICI I POLICIJI?

Vlasti u Mostaru i HNK se konačno moraju uozbiljiti... i to je jedini mogući zaključak nakon dva vrlo ozbiljna tragična događaja, koja su samo pukim slučajem završena bez - „mrtve glave“.

U manje od 24 sata.... prvo je na glavnom magistralnom pravcu na prilazima užoj jezgri grada!? grupa maskiranih napadača sa palicama i bakljama planski („kao na filmu“) teško povrijedila jednog vozača i zapalila mu auto, dok se isto veče dogodio i pokušaj oružane pljačke marketa u Zaliku, koji je propao samo zbog ludo hrabre prodavačice... Fikrete.

I dok vlasti, onako svako za sebe, šalju osude „najnovijih incidenata“, koji se iz nekog razloga odmah dovode u vezu sa „navijačima“, ovdašnja javnost je s punim pravom jako zabrinuta. Ponajprije jer počinjenje teških krivičnih djela u Mostaru sve više postaje neko naopako pravilo, a ne „izuzetak“.

Ova dva događaja su samo ona zadnja kap koje je „prelila čašu“.

Toliko se vrlo ozbiljnih incidenata dogodilo u samo zadnjih par godina da sve to nikako ne može biti slučajno. Posebno, jer nas „gradski oci“, redovno, podsjećaju da je Mostar „siguran grad“. Čak na tome grade i svoje predizborne kampanje, iako ih tragična statistika kriminala - uporno demantuje.

Mostar nije siguran koliko bi morao biti... i tačka!

I to će vam reći skoro svaki građanin, bez obzira na uvjeravanja da više vjeruje onome što mu se poručuje sa predizbornih plakata, nego vlastitim očima. Savršeno mirnog grada nema, ali ovo što se događa u zadnje vrijeme u Mostaru je prvršilo svaku mjeru.

Vlasti prije svega trebaju priznati da imamo i da IMAJU problem i onda napraviti (zajednički!) plan kako da se stvari dovedu u normalu ili barem prihvatljivi nivo kriminaliteta za jedan ne baš tako veliki grad.

Građani očekuju konkretne poteze policije i vlasti, koji će svojim primjerom pokazati da zajednički djeluju, umjesto što počesto reletiviziraju probleme ili ih olako prebacuju na teren „sukoba navijača“, gdje se onda sve protokom vremena relativizira ili minimizira.

Po principu „naši“ i „njihovi“.

Sigurnost i prevencija su na prvom mjestu, ali valja porazmisliti i o uzrocima, koji se godinama talože. Gdje to svi skupa griješimo i kako smo došli u ovakvu situaciju?

Možda zato jer je Mostar detaljno podijeljen grad, iako to malo ko želi javno priznati? Možda i zbog toga što se mladost ovog grada decenijama gura u podjele kroz otvoreno segregacijski (etnički) sistem obrazovanja u kome nema „dodirnih tačaka“?

I zamislite, sve to „zadovoljstvo“ nas na godišnjem nivou košta znatno više nego ukupan sistem sigurnosti!

Na taj način je (planski) stvoren narativ „ove“ i „one strane“, što dovodi do dubinskih problema, koji se ne vide ispod mediteranski razbarušene površine grada... iako su itekako prisutni.

Svaki put kada se dogodi neki novi incident... ta „aždaja planskih podjela“ iz mostarskih dubina iskoči na površinu i kao sve nas „iznenadi“. Pa i one koji su nam obećali sigurnost.

Mostar treba ozbiljne promjene paradigme razmišljanja, javne politike i definicije odgovornosti, inače nas sutra... neki drugi put... ni neka nova hrabra Fikreta neće spasiti!