Dugo godina je smatrana „faktorom stabilnosti“... ne samo u
Njemačkoj, već i u Evropi! Vladala je neobično dugo i - činilo se jako efikasno...
u čvrstom zagrljaju crveno-crne koalicije (CDU/CSU/SPD).
Svojevrsane njemačke verzije „stabilokratije“ u kojoj jedino nije bila sporna ona... Angela Merkel. Nekada „najmoćninija žena Njemačke i svijeta“, koja je upravo objavila svoje političke memoare.
Ekonomija pogonjena ruskim plinom i ogromnim tržištem Kine na koga je snažna njemačka industrija zakoračila još prije njenih mandata kancelarke stvorila je kod većine Nijemaca osjećaj da ova doktorica hemije sa nekadašnjeg komunističkog istoka zemlje – najbolje moguće riješenje za Njemačku.
Vodila se maksimom, da je ono što je „dobro za Njemačku – dobro i za Evropu i EU“.
Kada je odlučila da je vrijeme za političku penziju izgledalo je
kako Njemačku ostavlja stabilnom i jakom, ali to je bio – samo privid. Prve „pukotine“
u njenom modelu vladanja pokazale su se još u vrijeme njenog zadnjeg aktivnog
mandata.
Nijemci su voljeli vjerovati da njihova snažna kancelarka i „liderica Evrope“ (Mutter) ima dobru soluciju za svaku krizu, ali to je više bio privid, nego realnost.
Teško se snalazila sa rastućom migrantskom krizom i jačanjem ekstremne desnice na istoku zemlje, dok je u odnosima prema liderima ostalih velikih i važnih zemalja pokazivala određenu dozu snishodljivosti.
Jedno vrijeme je slovila i kao neko ko će se suprostaviti Trumpu
u ime Evrope, ali jednostavno i pored određenih ambicija u tom pravcu – ona nije
bila taj kalibar... a veliko je i pitanje da li je nešto takvo i zaista željela?
Neki su to tumačili kao „mudru strategiju“, mada će se kasnije pokazati da su ti njeni pokušaji vođenja aktivne vanjske politike bili, uglavnom, pogonjeni ekonomskim, a ne geopolitičkim interesima.
Najviše se to pokazalo na primjeru odnosa sa Putinom, koga navodno nije voljela, ali ga je itekako uvažavala. Čak i kada je dobar dio Evrope i Zapada već pokazivao signale da ne treba biti tako blizak sa Moskvom, a Putin otvoreni prijetio ukoliko se „pređu crvene linije“.
Merkel je dobro govorila ruski (kažu „odlično“), a Putin sasvim solidno njemački (bivši KGB agent u Berlinu!), pa komunikacijskih kanala nije nedostajalo.
Kao liderica velike i važne zemlje sa velikim (ekonomskim) utjecajem Merkel praktički je do zadnjeg trenutka branila politiku opreznog pristupa Rusiji i Putinu (čak i nakon aneksije Krima), a što se Njemačkoj kasnije itekako vratilo kao bumerang.
Prekid podmorskog plinskog Sjevernog toka 2 bio je i simboličan prekid Njemačke sa njenom politikom prema Putinu... Istoku i Moskvi. Otrežnjenje nakon godina „ugodne razmjene dobara“ između Moske i Berlina. Vremena kada je Njemačka uvozila ruski plin pod posebno povoljnim cijenama, a Moskva je zauzvrat dobila „otvorena vrata“ za svoj nagomilani kapital u Evropi.
Iz pravca Rusije nije tekao samo plin, već i ogromne količine novca, koje su se su se putem posebnih banaka uredno prelijevale u brojne ruske projekte... ekonomske, političke i medijske u EU i Evropi.
Kasnije će se pokazati čisto geopolitičke i s ciljem preuzimanja iznutra...
Što se tiče Balkana i posebno prostora bivše Jugoslavije, Merkel će ostati upamćena kao pobornik politke favoriziranja pragmatizma i poštivanja zatečenog stanja. Puno više je zanimalo da sve ostane isto, nego da se radi na demokratizaciji ovog dijela Evrope.
Njena politika je posebno bila pogubna za tzv. male države i narode na Balkanu. Pokrenula je i tzv. Berlinski proces, ali se od velikih najava nije otišlo puno dalje.
I sama njena oproštajna posjeta regionu, kada je navratila (samo) do Beograda i Prištine pokazala je šta je zapravo zanima... Vučićeva Srbija i Ramina Albanija!?
Nama u BiH je u miraz ostavila Visokog predstavnika Christiana Schmidta... što će se kasnije pokazati kao ozbljan ustupak Zagrebu i HDZ-u na čije je skupove u Hrvatskoj redovno odlazila i bila rado viđena gošća.
Njena aktuelna knjiga memoara nazvana je „Freedom“ (Sloboda), ali bi puno prikladniji naslov mogao biti...recimo „Majka s Istoka“!
Nema komentara:
Objavi komentar