U ovom novom digitalnom vremenu opšte povezanosti, ima onih kojima je razlog njihove javne medijske prepoznatljivosti, baš u činjenici da su - „poznati“.
U vremenima post-istine, sve su opcije postale legitimne, pa i pravo pojedinaca na iznošenje različitih stavova. Počesto problematičnih političkih razmišljanja na granici svjesno ili ne izrečenih konstrukcija i glasina.
Biti „poznat“ u medijskom smislu ne znači odmah biti i neko od profesionalnog i moralnog integriteta, iako bi se to u nekom normalnijem - boljem svijetu podrazumjevalo.
Stvari odavno ovdje ne stoje tako.
Na sceni je, mahom „kratka pamet“ i još kraće sjećanje uz uvjerenje da se može svašta govoriti, bez većih posljedica. Ali, digitalni svijet je neumoljiv i pamti, što mnogi itekako zaboravljaju zanimajući se samo za trenutak u kome, oportuno ili interesno nešto „komentarišu“, „objašnjavaju“ ili misle da znaju.
Ta vrsta „specijalista opće prakse“ je odavno zavladala dobrim dijelom javnog prostora, prelivši se sa društvenih mreža i internet platformi u naše domove.
Jedna od tih mudrih glava je i Sarajka - Ivana Marić.
Mediji je vole i često pozivaju, a ona se rado i gotovo uvijek odaziva. Komentariše „situaciju“, politike, političare i globalne prilike. Ne preza ni od težih kvalifikacija, ako smatra da treba.
Što se mene tiče to je posve legitimno i poželjno u svijetu različitih mišljenja i demokratskih procedura. Može Ivana imati bilo kakvo mišljenje o bilo čemu, naravno uz poštivanje principa da se drugima ne radi ono što se ne dozvoljava da drugi rade vama. U toj igri kraju na kraju se „sve broji“ i komentariše.
Stara izjava predsjednika SAD Abrahama Lincolna kaže „Neke ljude može praviti budalama sve vrijeme, ali ne možeš sve ljude praviti budalama sve vrijeme“).
Prokleto tačno.
Stavove valja javno braniti i to argumentima i biti spreman na kritiku i sučeljavanje. To je jednostavno opis posla svake javne osobe. Posebno one koja ima pretenzije da se bavim ocjenama političke „situacije“ ili ponašanja političara.
Sve je to bilo legitomno i poželjno, dok Ivana nije javno zakročila na teritoriju, koju je - koliko do juče smatrala „poljem korupcije“ ili pak nedostojnom djelatnošću u dejtonskoj BiH.
Samim tim činom, odnosno njenom namjerom da bude dogradonačelnica Sarajeva, Marić je izašla iz svojevrsne zone komfora „političkog analitičara“ prešla na polje onih, koji su zbog funkcije, koju obavljauju ili namjeravaju obavljati pod posebnim povećalom javnosti.
Vrlo jasna javna matematika. Samo sabereš „dva i dva“.
Dok si „analitičar“ možeš problematizirati različite, pa i kontraverzne pojave i stanja, ali kad se uvučeš u političko odijelo, odjednom sve to što je ranije izrečeno, htio ili ne, postaje dio tvog političkog prtljaga, koga nosiš i koga ti tvoji politički protivnici vrlo rado nabijaju na nos, ako misle da im to „treba“.
Da se razumijemo, Ivana Marić je na tamo nekoj, ko zna kojoj konferenciji izjavila nešto što suštinski nije trebala i sada joj se to vraća kao bumerang.
Bošnjaci su sami, za razliku od Hrvata i Srba, sebi izmislili ime – reče tako nekako Ivana, negdje u Londonu i napravi samoj sebi ogroman politički problem desetak godina kasnije u gradu u kome pokušava graditi političku karijeru „dogradonačelnice“.
Krenula odmah „medijska tarapana“ i prozivanja. Botova k'o u priči, ali to je taj svijet koga je Ivana, koliko juče, s visine posmatrala, komentarisala i uglavnom nipodaštavala. Bara, koju je sa gađenjem gledala sa strane postala je njen „prirodni okoliš“. Nije politika stvar „čistih ruku“ ili moralnih načela. Trebala je Marićka znati to puno prije.
Ili još bolje, trebala je nekada davno znati da Internet „pamti sve“ i da se u digitalnom svijetu ne mogu ostavljati, tek tako, kompromitirajući tragovi, bilo koje vrste.
Mogla je i prešutjeti njenu ocjenu nacionalnog imena Bošnjaka, (čemu to!?) što bi joj bilo najpametnije, jer zamislite samo šta bi se desilo da je neko, kojim slučajem, istu stvar napravio u slučaju naroda kome ona ili neko drugi pripada?
Kada je shvatila da od „deranja“ na internetu nema ništa, Ivana se na kraju izvinila, ali šteta je već počinjena i ta će je priča "kao korona virus" pratiti tokom cijele njene moguće buduće političke karijere.
Ipak, za mene je puno spornija i važnija jedna druga stvar.
Pitanje glasi: Šta to delegira Ivanu Marić da obavlja važnu funkciju dogradonačelnice Sarajeva? To što je „poznata“, zna se lijepo obući i srediti za TV, što je pametna i tačna u svojim analizama ili samo zato što to „dobro zvuči“, a bome ima i nekog sasvim opipljivog ćara?
To su pitanja o kojima mora trajati jaka i argumentirana rasprava, a ne gomile tračeva i spinova, koji se lansiraju brže od satelita Elona Muska.
Dakle, što se mene tiče, priča o Ivaninoj „spornoj“ izjavi sa neke konferencije je potpuno „passé“ i Marićka bi svima nama, a posebno građanima Sarajeva trebala jasno saopštiti šta bi to mijenjala u Sarajevu kada bi postala dogradonačelnica.
Ona i sama zna da je više puta kao komentatorica i analitičarka govorila da je narodu „dosta šuplje“, pe evo prave prilike.
Iskoristi je Ivana! Budi jaka i "opasna"....Anarchy in BiH, a ne neki stari šlager...
Nema komentara:
Objavi komentar