Zanimljivi se politički fenomeni događaju u Mostaru nakon izbora. Ovaj grad je jako dobar katalizator političkih odnosa ne samo na lokalnom nivou, već i znatno šire. Takva nam je sudbina.
Opozicione stranke su imale velike planove, ali i različite taktike. Neke su se pokušale ušlepati velikima, druge su igrali riskantne igre, pokušavajući Mostar uvući u priče iz drugih sredina. Većini tih političkih opcija na kraju je zajedničko samo jedno; uglavnom su nestale ili su svedene na ostatke ostataka!
Sudar sa realnošću je bio brutalan. „Totalka“.
Uostalom, šta reći za strahobalni praktički nestanak SBB-a u HNK i to u samo jednom danu!? Lider stranke, Fahrudin Radončić je krenuo odlučno i prozvao svog „jakog čovjeka“ u Mostaru Anela Kljaju, pa se suočio sa brutalnim odgovorom „baze“.
Ne samo da je odbor u Mostaru masovno stao uz Kljaku i okrenuo leđa Radončiću, već je i onaj u Konjicu postao „nezavisan“. I kao svojevrsni „šlag“ na kraju su i dva vijećnika u Skupštini HNK otkazala poslušnost vrhu SBB-a i prešli u „nezavisne“.
Teška je to havarija za stranku, koja je jedno vrijeme čak prijetila da će pomrsiti račune i najjačima. SBB očito polako ide trajektorijama Stranke za BiH i „Lijanovića“...
Na Mostaru se itekako opekla i Naša stranka, koja je - istina, osvojila dva mandata u Gradskom vijeću i ostala „vjerodostojna“, ali po koju cijenu? Da se kojim slučajem izbori ponove, Naša stranka teško da bi ostvarila i ovakve rezultate, jer se pokazala kao nedorastao igrač bez realne vizije, čije je ponašanje na kraju „de facto“ i dovelo na vlast gradonačelnika Marija Kordića. Jesu li takav rasplet očekivali oni koji su im dali svoj glas? Mislim da nisu i da se sada češkaju po glavi. Šta to bi?
Mandati su osvojeni, ali šteta je ostala i teško da će biti zaboravljena. Kojović bi najradije vratio vrijme, ali...
U vihoru mostarskih izbora praktički je nestala i Demokratska fronta, iako bi bolji poznavaoci mostarskih prilika kazali da je ta stranka praktični „umrla“ još davno prije. Malo života u ovaj posustali politički organizam unijelo je samo strateški dobro zamišljeno ugrađivanje u „Koaliciju za Mostar“, što je na kraju rezultiralo jednim mandatom, ali i ostavkom Ahmeda Džubura. U SDA su trebali partnere, a DF je pokušao preživjeti uz usputna došaptavanja od strane „velikog meštra“.
Veliko je pitanje da li DF u Mostaru nakon svega uopšte postoji!
SDP BiH je opstao sa tri mandata i praktički se politički spasio u zadnjih par dana sa „rotirajućim gradonačelnikom“. Dobra škola za ubuduće. Razloga za zadovoljstvo, pak ima Prva mostarska partija koja je sa dva mandata ušla kao „novi kolač“ u Gradsko vijeće i sada može polako graditi svoj identitet autetnične lokalne političke opcije, bez velike konkurencije. Hoće li znati iskoristiti priliku?
Idemo dalje. Jedno mjesto u Gradskom vijeću liste „Ostajte ovdje“ činilo se kao solidan početak SNSD-a, li je Milorad Dodik, ipak je ovih dana dekretom iz Banja Luke, jednostavno razmontirao mostarski SNSD i na čelo postavio doktora Velibora Milivojevića, te stvari vratio na početak.
Biće izbora novog rukovostva SNSD-a.
Dodik želi svoje ljude ili mu se jednostavno može? Vidjećemo, ali teško da će to biti nešto što neće biti „na vezi“ sa Banja Lukom. Mile ništa ne prepušta slučaju, posebno, ako je u pitanju kolalicija sa HDZ BiH.
Što se tiče hrvatskih porbenih opcija i tamo je manje-više „mrka kapa“.
Za solidnu poziciju se izborio samo HRS i to prije svega, jer nije potrošen i jer je djelovao kao svojevrsni korektiv HDZ-a BiH i to u smislu tretiranja velikih nacionalnih tema. Sve ostalo je „pomrlo“. Sve te pravaške opcije su pometene ko' metlom, a malo je iznenađenje i potpuni izborni krah HDZ 1990.
Ali nije se sve to desilo baš „onako“.
Oporba je platila cijenu dugogodišnjeg sufliranja Čoviću i Hrvatskom narodnom saboru. Upitajmo se: Zašto bi nekom glasao za - recimo HDZ 1990, koji glumi HDZ BiH, kada može direktno glasati za Čovićevu stranku? Oporbi u Hrvata fali ideja i hrabrosti. Krajnji rezultat je teška margina. Logičan kraj.
Opozicija/oporba je u Mostaru samo sebe uništila i svela na statističku grešku. Falilo je svega, a ponajviše vizije i politike kao zanata. Šteta.
Svaka vlast, pa i ona u Mostaru zahtjeva dobru opoziciju i "korektiv", ali to će u Mostaru nakon svega biti samo „demokratski folklor“.
Prave opozicije namamao ni na nivou BiH. Imamo tek tri etnoklerikalne zajednica, kao porobljivače Bih
OdgovoriIzbriši