Lider SDA, Bakir Izetbegović, ima već neko vrijeme u javnosti iznosi teze kako se politički odnosi u njegovoj stranci, ali i u “političkim Sarajevu” - moraju mijenjati.
Izetbegović tvrdi kako SDA treba biti puno više “probosanska” stranka, iako je sada - priznaje mahom bošnjačka politička opcija, a to, kaže i namjerava ostati, “ali uz neke promjene u stilu i ponašanju”.
Prvi čovjek SDA dodaje u javnim istupima i da njegova stranka mora da napravi puno jači zaokret prema građanskom političkom konceptu, jer je to u interesu BiH, kao multietničkog društva i države.
“Multietnični duh i zajednica, koja je egzistirala u BiH do rata 1992. stvarana su kroz vijekove zajedničkog života građana različitih vjera i kultura, naročito u gradovima BiH. Sela su rijetko bila mješovita. Identiteti bosanskih Srba, Hrvata, Bošnjaka i Jevreja su nastajali međusobnom interakcijom i prožimanjem. Isprepleteni su, i ne bi bili to što jesu bez međusobnog utjecaja", kazao je, između ostalog, lider SDA Bakir Izetbegović kao jedan od uvodničara na nedavnoj sesiji "Kruga 99".
Izetbegović precizno detektira neke od osnovnih problema sa kojima se BiH suočava kao država i društvo, iako mnogo toga još uvijek ostaje samo na riječima.
Nekako sve kod Bakira, barem za sada, krene, pa stane...
Da se razumijemo, SDA je velika politička opcija, koju nije lako mijenjati, ali iz nekog se ćoška, ipak mora početi. Dovoljno je vremena prošlo da bi se godinama građeni sistem kapilarnog utjecaja kroz različite stranačke, političke i nepolitičke kanale morao početi mijenjati.
Zašto?
Pa, možda zato, jer Bošnjaci, čije interese pledira zastupati SDA nisu u poziciji da prožive baš sve svoje nacionalne “snove” poput Srba i Hrvata sa svim “prednostima”, ali i opasnim zabludama i zamkama jednog takvog pristupa. Naime, da bi opstali kao politički narod, Bošnjaci, kao najveća etnička grupa u BiH, moraju naći najfiniju mjeru između vlastite nacionalne profilacije i potrebe da se njihovom matičnom državom upravlja na posebno oprezan način.
Uz poštovanje drugih. I njihovog "prava na BiH".
U BiH je uvijek bila na sceni neka posebna politika, koja je morala uvažavati interese većeg broja (uglavnom nacionalnih) faktora, što je i prednost i mana. Kako kada... pitajte komuniste...i oni su imali famozni "nacionalni ključ".
Zavisno od istorijskih prilika i odnosa susjeda. Jednostavo, Bošnjaci nikako ne mogu dozvoliti sebi ono što su u svojim nacionalnim državama “proveli” Hrvati i Srbi. Možda je to i bolje, znamo li do kakvih su sve apsurda, ali i problema vodili takvi primjeri.
Osjetili smo ih i na vlastitoj koži, uostalom. Nisu granate padala po gradovima BiH "iz zraka". Ni danas ta politika, nažalost nije osuđena od strane političkih elita susjeda i tu ne smije biti nikakvih zabluda ili krivih tumačanja.
Ono što Bošnjacima i onima, koji žele politički predstavljati ovaj narod treba je politika mudrog, dobro odmjerenog i realnog kompromisa. Svaki kompromis u sebi nosi nešto i dobro i loše, ali je bolji od politike isključivosti i tretiranja problema po principu “biće jednog lijepog dana - možda”.
Posebno je bolji od međusobnog ubjeđivanja ko je “u pravu”.
BiH ne smije nikako postati “vječni problem” i neka vrsta zaleđenog sukoba. Upravo zato političke opcije među Bošnjacima, ali i svim građanima-patriotima ove zemlje moraju biti te, koje će nuditi, a ne blokirati kompromise. Ali uz jasnu strategiju nastupanja i definirane ciljeve, a ne improvizacije i brza - uglavnom loša rješenja.
Zajednički - patriotiski nastup više nije "potreba", već samo jedan od većih razloga za opstanak u ova nemirna vremena.
SDA zato, kao najveća stranka mora da izađe i pomalo izlizane fraze “zone komfora” i da se krene zaista mijenjati u skladu na novim vremenima i novim realnostima. Treba otvoriti prostor za puno šire političke platforme, kako bi i druge - mahom građanske opcije, dobile priliku i razlog da se priključe, a ne da budu samo neki puki privjesak ili smokvin list.
Treba promovirati izvrsnost i stručnost, a ne poslušnost i krutu stranačku “liniju komandovanja”, a za nešto tako treba i snage i hrabrosti.
Treba prestati sa politikom isključivosti i jednostranosti, te se okrenuti zajedničkom dobru i dovoljno jasno i široko postavljenim opcijama da “zraka ima za sve”, a ne samo za odbrane ili one koji su navikli da su uvijek “u prvom safu”.
To je politika, koja podrazumjeva pozicioniranje SDA u strogom političkom centru, odakle se može djelovati na obje strane - i lijevo i desno, ako zatreba. Koalicijski kapacitet je jedna od najvećih vrijednosti svake ozbiljne političke opcije. Šta vrijedi jaka SDA, ako ta snaga još uvijek nije dovoljna da se parira raznim "pragmatičnim koalicijama" iz susjedstva?
Znam, nije to lako napraviti, ali bez pokušaja nema ni rezultata. Zato, ukoliko Bakir Izetbegović zaista namjerava provesti ono što priča, onda bi takva politika već odavno trebala biti na sceni, ali ni sada nije kasno za “novi početak”.
Znam i da je za “ljubav potrebno dvoje” i tu je i dio odgovornosti na onom drugom - centrističkom, lijevom i liberalnom dijelu političkog spektra, koji mora prestati sa nastojanjima da samo zauzme mjesto SDA i onda se “utali” da Čovićom i Dodikom!? Sjaši Kurta, da uzjaše Murta!
Takva politika ne samo da je suprotna sa uvjerenjima većine podržavatelja tih političkih opcija, već je i vrlo opasna za budućnost BiH kao države u kojoj neće više biti nikakvih “svetih političkih ciljeva”, već samo prokleta pragmatika “cilja, koji opravdava sredstvo”.
Uostalom, ako se već mogu dogovoriti Zagreb i Beograd, pa onda i Dodik i Čović, šta je problem da se i ta probosansko-hercegovačka politička opcija konačno “dozove pameti”? Racionalnosti nalažu saradnju i nje može i mora biti, ako ima ili bude volje.
Ukoliko su, pak “problemi” ekskluzivno političke profilacije ili ne daj Bože kakve personalne sujete...eee - onda je sve, kako Đole opjeva... odavno “otišlo u Honduras”...
Nema komentara:
Objavi komentar