Zdravko je već toliko ovdje da se uveliko odomaćio. BiH je sada njegova “prva domovina”.
Zoran je prvo ostao u Zagrebu da čuva “grudobran u Dinamu”, ali je i on “prešao granicu”. Kažu, Zoran će se vratiti u Hrvatsku, “da odsluži kaznu”, dok Zdravko na to i ne pomišlja, već samo planski precizno ispaljuje medijske projektile u samo srce hrvatske državno-sudske strukture. Gađa “gazda” k’o snajperom. Zna aferime...
Premijer Hrvatske Andrej Plenković je “ogorčen”, ali suštinski bez pravog odgovora. U javnosti, kod susjeda u javnosti vode žučne, ali bezvezne rasprave. Nije to dobro, ali...ide kolo naokolo...ili kako ono ide ona narodna mudrost…”ide vrč na vodu na vodu, dok se ne razbije”...
Narod objasnio, vlast se nevješto “vadi”. Osuđeni je postao tužilac. ”Firma” je u panici.
Tajne igre su postale dio javnog prostora. Za nekoga pravna država postoji, za neke druge je to samo još jedna od njihovih skupih “igračaka”!
Sudije, ma dajte - pa maker se njih može kupiti za par stotina hiljada “nečega”. U kafani uz tamburaše ili u prodavnici skupe markirane robe. Za sitniš..."Ne može nam niko ništa jači smo od sudbine" - tutnji predratni narodnjak, inače omiljena pjesama svih novih balkanskih moćnika.
Da, oni su braća Mamići i po svemu sudeći nemaju namjeru par godina provesti u zatvoru. Ako kojim slučajem zatreba, onda radije u BiH, nego u Hrvatskoj. Ljudi se vole igrati procedurama, a u nas procedura, “ko u priči”...
Bore se svim (polu) dopuštenim sredstvima. Suštinski sivom pravosudnom zonom. Sve što nije izričito zabranjeno je navodno - legitimno i dozvoljeno.
Novca za skupe advokate ima, kao i podrške jednog dijela javnosti koja im odaje priznanje, zbog onoga što su “napravili u Dinamu”, iako su upravo zbog pranja novca u tom klubu osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne!?
Podrška je stigla i iz nove “prve domovine” - BiH!
Dovoljno je samo pogledati ili pročitati izljeve podrške, pa i divljenja Mamićima bosanke internetske fakir fukare, da vam sve bude odmah kristalno jasno. Mole se “braća” da krenu i sa ulaganjima u nogomet u BiH! Kao, znali su sa Dinamom u koga više ne mogu, pa će znati i sa,....a šta ja znam - Željom ili nekim drugim timom. Čak i dio medija, sličnu priču prigodno plasira!?
Ali, da se odmah razumijemo, nisu tu samo braća kriva.
Kriv je naš naopaki sistem koga smo stvorili. Kriva je zarobljena država i većinska svijest kako se treba “ugraditi”, ili “snaći”. To je naša definicija “uspjeha”. Hoće naš čova uvijek preko veze, lagodan život, ali bez rada i pravog znanja.
Takva je svijest ovih prokletih balkanskih naroda. Volimo tu desperadorsku priču i imamo istančane osjećaje za antijunake. Kao da su nam Dostojevski ili Čehov pisali taj dio kolektivne svijesti i zajedničkog nasljeđa. Dio je to našeg DNK. Kad’ smo smo sami, najgori smo sami po sebe. U uređenom sistemu, malo vrdamo, ali znamo za red. Uvijek nam treba neka “kandžija” da ozbiljno shvatimo državu.
Frustrirani smo do te mjere da se poput Marxovog “lumpel proleterijata” priklanjamo brzim, ali prljavim rješenjima. Razbi! Ionako nije moje...
Ne mogu ja ništa, sistem je takav, ali se mogu iživljavati na društvenim mrežama i davati podršku “odmetnicima” - tako razmišlja prosječni frustrirani građanin, bilo koje od bivših republika SFRJ.
Da, onaj koji je ratovao i ginuo za neće tuđe ciljeve, dvorce, fabrike, kompanije, klubove, ljubavnice i Nove godine na ekstra skupim svjetskim lokacijama. Pristali su na sve potkupljeni sitnim ili krupnijim privilegijama i sada su ljuti, ali nemoćni. Frustrirani.
Zato su Mamići u njihovim glavama “frajeri”, jer su “zajebali sistem”, izradili političare i tipove sa fakultetima i lažnim diplomama.
Prvo se utalili sa njima, a onda ih jednostavno “odjebali”. Moćno.
E to baš cijeni prosječni Balkanac. Uvijek se žali, zbog nečije krivice i htio bi “Evropu”, ali potajno sanja da postane dio “ekipe”, “halke” ili “tala”. Hoće čova sve, Mostarci bi kazali “na guzove”, a da država ne krene baš od njega, već od nekoga drugoga. Možda od “nesimpatičnog komšije”?
Razvili smo podaničku svijest. Mislimo da se sve podrazumjeva i da će “sve biti Ok”, samo ako u to “vjerujemo”. Postali smo “El Dorado” za raznorazne “Mamiće”, jer ovdje i važe i ne važe pravila. Sa nama se uvijek “može dogovoriti”.
Živo smo zainteresirani da brzo propadnemo, da neko drugi dođe i "riješi naše probleme". Nudimo se…
Mamići, ruski tajkuni sa sumnjivim kapitalom ili neki “Ali” iz Dubaija? Ma nije važno, samo da nas neko kupi…"uloži".
Još jednu rundu, molim! Plaća naš novi “prijatelj”...
“Zato i pijem, jer u tom piću tražim smilovanje i osjećaje. Pijem, jer hoću dvostruko da trpim.” (Zločin i kazna - Fjodor Mihajlovič Dostojevski)
Nema komentara:
Objavi komentar