Fino je to Vule „upakovao“: Korona, Kosovo, „jačanje Vojske Srbije“ i naravno „borba protiv organizovanog kriminala“.
Predsjednik Srbije u medijskom, odnosno hibridnom smislu, ništa ne prepušta slučaju.
Pravo sam „naloži vatru“ bombastičnim izjavama i najavama, pa onda sve to prepusti na dalje raščlanjivanje i teoretiziranje dobro raspoređenim, uglavnom, samozvanim ekspertima. TV komentatorima i bombastičnim tabloidima lakima na obaraču. Pri ruci su i ljudi i „Službe“, da sve to izgleda jače i nekako ozbiljnije. Dobra kritika je uvijek odličan osnov za kasnije medijske nastupe uigrane ekipe.
I kada se atmosfera dovoljno „napumpa“, kao pred važan fudbalski meč ili koncert neke svjetske pop-rock zvijezde, cijela stvar naglo eksplodira u najboljem mogućem trenutku. Slučajno? Hajmo malo realno; Ima li boljeg trenutaka za takve „bombe“ od subote uveče u „prime time“ terminu od 20 do 22 sata?
Umjesto da se raja uz pivo i kikiriki zabavlja uz neki od brojnih programa „realnosti“, neku utakmicu, film ili takmičenje pjevača amatera, pod svjetla reflektora nimalo slučajno – hop, eto Vučića i ekipe, sa „strašnom pričom“.
Nešto kao državni horor pred spavanje...obezglavljena tijela, snajperi, predsjednik na nišanu...Poštenom Srbinu se nekako u čvor odmah sveže stomak.
Toliko je strašan taj najavljeni horor da su i TV najavljivači morali upozoravati građane da sklone djecu od ekrana, jer će biti stravičnih snimaka u vidu dokaznog materijala. Pojavile se i markice...samo za punoljetne...
I tako, čim ljude unaprijed (planski) prepadnete stravom i krvavim spektaklom u najavi, možete biti posve sigurni da ćete baš vi i samo vi - biti zvjezda večeri, a ne tamo neki „zadrugar“ ili pjevačica u pokušaju sa nedolično kratkom šljokastom haljinicom. Dobro i na njih će opet doći red, ali sada ima da nastupi Vule i njegov band.
Vule zna kako se to radi. Nije mu prvi put. Nastupi su mu detaljno režirani i producirani, iako želi ostaviti utisak improvizacije po principu: Nisam to planirao reći, ali ipak ću vam kazati. Politički kameleon. Nešto kao David Bowie regionalne političke scene. Zna Vule da je najbolji rock, onaj koji šokira.
Govori, gotovo „poje“, ujednačenim tonalitetom - u pola glasa - i sa dobro smišljenim dramskim pauzama, kada treba naglasiti „najvažnije poruke“, pokazati hrabrost ili pak „meko srce“, čovjeka iz naroda. Jednog od zabrinutih građana pored „malih ekrana“.
Bokove mu čuvaju provjereni kadrovi sa dugim nizom „nastupa u nogama“, koji malo, ali mudro zbore i „tercaju“ i tu su uvijek da se slože sa glavnim šefom i još jednom podrcrtaju da je baš ON i samo ON bio glavna meta cijele ove priče. ON je ON!
ON, koji ne spava za dobrobit Srbije. ON, koji se bori kao lav. ON, koji je zbog toga na meti sviju...opozicije, svjetskih moćnika, pa na kraju i same mafije. ON, koga ne zanima šnicla na tanjiru, dok ruča u društvu Angele Mrekel! ON, koji sjedi po potrebi u magaraćoj klupi Bijele kuće, samo da spasi Kosovo. ON, koji se ne boji reći - Dosta bre!
U svim Vučićevim nastupima forma je uvijek važnija od sadržaja. Sve je SHOW... Čisti glam rock! Publiku prvo šokira, a onda lakonski "uzme pod svoje".
Teorija šoka na djelu. Čitala se knjiga Naomi Kleine.
Sve te najave, čudne informacije, koje kolaju danima po medijima (jesu li svi još u bandu!?), poruke koje se šalju ko zna kome, samo su priprema za „main event“, koji puno obećava, mada na kraju sve ispadne nekako već viđeno. Sve je u percepciji. Show je, istina - malo zahrđao, ali publika još to puši...
Vučić nastupa samo poput velike rock zvijezde, koja drugima dopušta samo zagrijevanje atmosfere uz minimalani light show i skroman razglas, dok „najbolje fore“ i „full stage setup“, ostavlja samo za sebe.
Uživo i uz provjerenu „best of“ set listu. Prvo pusti malo novog materijala, (napad na neposlušne medije i novinare) čisto da ne bude uvijek isto i da se "razdrma", pa onda krene sa provjerenim „hitovima“.
Trenutno mu je najtraženija pjesma „Meta sam ja“. Nabrijani „brzanac“, britke ulične poetike, za frontalni napad na audio-vizeuelni aparat slušatelja.
Hit se već uveliko vrti na mrežama i medijima, tako da nije teško podići publiku na noge. Onda se zatim redaju sve ostale uspješnice sa nešto starijih albuma...
„Kosovo je srce Srbije“ očekivano budi emocije dobro ugrijane publike, dok je stari hit „RS je istina BiH, ali...“ pjesma za koju se uvijek može reći da pogađa pravo u srce svakog iskrenog fana Vučićevih teških nota.
I za kraj, prije bisa, eto i novog dugo pripremanog hita, snimljenog i miksanog u najboljim studijama: Uništiću mafiju!
Publika je već u ekstazi, jer Vule sigurnim nastupom demonstrira upravo ono zbog čega ga mase vole. Zna prepoznati dobar medijski rif, preokreniti solo dionicu u neočekivanom djelu pjesme i na kraju uvesti lako pamtljiv refren.
Pouzdani band „pumpa“ pozadi, dok srbijanski "Alice Cooper", plaši i impresionira publiku u isti mah...
„Our love is a bed of nails
Love hurts good on a bed of nails
I'll lay you down and when all else fails
I'll drive you like a hammer on a bed of nails“ (Alice Cooper „Bed of nails“)
Na kraju, kada publika zavrišti i zatraži još, Vule i band, se prvo kao nećkaju, pa ipak raspale dobri stari sentiš - „Žrtva za dobrobit Srbije“. I tu je negdje kraj.
"Volim i ja vas" kratko se publici obrati Vule uz diskretno odaslani poljubac i odlazi u backstage...
Motaju se kablovi, svjetla pale, a publika polako razilazi uz poluglasne komentare.... „Ma, zna čovek bre“...
Nema komentara:
Objavi komentar